Obrazovna politika

Ako devetogodišnje obrazovanje u Kantonu Sarajevo predstavimo kao sat ili 60 minuta

Sedam minuta za tjelesno, tri za informatiku, a za fiziku manje od minut

Nusret Ahmetović

15.06.2021

Predlažem da Vlada Kantona Sarajevo zabrani STEM sistem edukacije jer su za njega istinski zainteresovani samo učenici i učenice, a oni su u ovom procesu, izgleda, najmanje bitni.

Ilustracija: Rohane Hamilton / Shutterstock.com

Da bih jasnije pokazao kako trenutno raspoređujemo vrijeme u obrazovanju, devetogodišnju osnovnu školu u Kantonu Sarajevo predstavio sam kao sat, odgojno-obrazovni sat od 60 minuta. Vrijeme na svom satu podijelio sam u skladu s procentualnom zastupljenošću nastavnih predmeta tokom devet godina.

 

Slika 1

 

Napomena: Matematiku mi je u osnovnoj školi predavao nastavnik Fehim Alikadić, tako da u računu ne smije biti greška!!!

 

Slika 2

 

Hajde da pogledamo kako prolazi tih 60 minuta na ovom ODGOJNO-OBRAZOVNOM satu devetogodišnje osnovne škole u Kantonu Sarajevo.

Ako pažljivo pogledate, možete uočiti da djeca jezike – prvi i drugi strani jezik, s maternjim jezikom (čitaj: BJK ili HJK ili SJK) – izučavaju 17 minuta od ukupnih 60 koliko traje osnovna škola. Đaci na ovim časovima uče pisati i pišu (ćirilicu i latinicu), uče čitati i čitaju (ćirilicu i latinicu), čitaju lektire, čitaju i analiziraju tekstove, uče gramatiku BJK-a ili HJK-a ili SJK-a... Uče dva strana jezika i opet čitaju, pišu (ovaj put samo latinicu), analiziraju tekstove, uče gramatiku tih jezika...

Uz tih 17 minuta čitanja i pisanja, dolazi 9 minuta matematike, a na časovima ovog nastavnog predmeta učenice čitaju, zapisuju i rješavaju zadatke, pišu brojeve, računaju, konstruišu, crtaju...

Na časovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja provode 7 minuta, kada uče hodati, skakati i preskakati, trčati, skijati, plivati, upoznaju se s osnovnim pravilima pojedinačnih i timskih sportova, razvijaju higijenske navike, takmiče se, pobjeđuju i gube... Prošlo je 34 od ukupno 60 minuta, odnosno gotovo 5 godina, i stigli smo do muzičke i likovne kulture.

Na časovima ovih nastavnih predmeta učenici čitaju i pišu nešto manje, ali zato crtaju i pjevaju. Ovaj put se izražavaju na drugi način, a u tom umjetničkom izražavanju prolazi im oko 8 minuta.

Poslije umjetnosti dolazi nekoliko minuta rezervisanih za jedan od dva nastavna predmeta – vjeronauku ili zdrave životne stilove i, bez obzira na to koji predmet učenici i učenice izaberu, opet ih čeka čitanje i pisanje...

 

Slika 3

 

Pred kraj dolaze prirodne i društvene nauke, odnosno biologija, geografija i historija, koje predstavljaju nastavak na moju okolinu iz nižih razreda, odnosno prirodu i društvo iz petog razreda. Za izučavanje ovih nauka đaci moraju primjenjivati znanja koja su stekli na početku i u toku ovog sata, a to su čitanje, pisanje i crtanje, a sve to rade dodatnih 9 minuta. Možda se desi da u ovih 9 minuta urade neki eksperiment, odu u posjetu ili na izlet, ali u pitanju su mikrosekunde koje ovdje neću spominjati.

Poslije 53 minute, dolaze 3 minute informatike, koja je sve do ove pandemije đacima bila jedna od omiljenih disciplina. Ali, otkako se pojavila pandemija, počeli su i problemi: kvar na računaru, neispravan mikrofon, pokvareni zvučnici, loša konekcija, nestanak električne struje, pad sistema i slično, a na samom početku online nastave roditelji su tražili skraćivanje časova na 30 minuta jer su djeca poslije nekoliko dana osjećala bolove u leđima. Zaboravio sam spomenuti da đaci u 3 minute informatike crtaju na računaru, obrađuju zvuk i sliku uz pomoć računara, izrađuju proračunske tablice i prezentacije, tipkaju i, naravno, čitaju. Mislim da i nekoliko milisekundi izrađuju programe, ali ko vodi računa o milisekundama?

Prošlo je 56 minuta, ostale su još samo 4, a u te 4 minute treba realizovati časove tehničke kulture, fizike, hemije, građanskog obrazovanja i kulture življenja. Četiri minute agonije jer treba raditi u otežanim uslovima, kabineti nisu opremljeni ili uopšte ne postoje, škole ne dobivaju sredstva za nabavku potrošnog materijala, nedostaju učila i pomagala kako bi se realizovali praktični radovi, vježbe i eksperimenti, a, da budem iskren, ni sami nastavnici nisu zainteresovani za realizaciju ovih oblika nastave.

Učenicima preostaje da i na ovim časovima primjenjuju znanje stečena s početka ovog sata, odnosno da pišu, čitaju, crtaju i možda nekad i zapjevaju, ako im bude do pjevanja. Prođe tako devet godina školovanja.

Na osnovu ovog što sam ovdje napisao, predlažem da Vlada Kantona Sarajevo sve osnovne škole preregistruje u klubove čitalaca i pisaca ili klubove mladih sportista, a neka zabrani pokušaj nevladinog sektora da u škole uvede STEM sistem edukacije, jer za ovaj način rada istinski su zainteresovani samo učenici i učenice osnovnih škola u KS-u, a oni su u ovom procesu, izgleda, najmanje bitni.

Zašto sam devetogodišnje obrazovanje predstavio kao sat vremena?

U oktobru 2016. godine uradio sam istraživanje o strukturi časova za đake koji se obrazuju (i odgajaju) za mašinske tehničare, počevši od prvog razreda osnovne škole pa sve do završnog razreda srednje škole. Rezultate koje sam dobio predstavio sam u obliku sata i objavio, ali reakcije su izostale, možda zato što sam zaboravio da mjerenje vremena, a i samo vrijeme, na ovim prostorima ne predstavlja neku vrijednost, pa ni vitalni nacionalni interes.

Možda je sada dobar trenutak da ponovo otvorimo ovo pitanje.

Najnovije

Kad znanje postane roba

Historija – da ili ne

Arifa Isaković

Tajna neuspjeha reforme obrazovanja

Devetogodišnja osnovna škola u BiH je kao zgrada bez temelja

Arifa Isaković

Umjesto javne rasprave o novom zakonu o visokom obrazovanju u Sarajevu

Ekonomska liberalizacija visokog obrazovanja

Denis Berberović

Novi zakon, stara nafaka

Nenad Veličković

Još malo o javnoj raspravi o kurikulumima u Kantonu Sarajevo

Farsa demokratskih procedura – forma bez suštine

Dženeta Ajanić