Nastavnička pitanja

Uz dodatne rokove na fakultetima

Ocjenjivanje – prečica do ćorsokaka

Dženeta Ajanić

21.10.2021

Koliko nisko treba da padnemo da bismo shvatili da su promjene nužne? Pozivam vas da date objektivnu ocjenu koristeći kriterije zdravog razuma.

Ilustracija: Markgraf / Shutterstock.com

Profesorica sam matematike na IB programu, što podrazumijeva prethodni studentski staž na našim univerzitetima, sa svim pratećim implikacijama i komplikacijama.

S tim iskustvima, prilično sam razočarana nedavnim zahtjevima Studentskog parlamenta za dobijanje dodatnih ispitnih rokova i povećanje broja predmeta koji se mogu prenijeti u narednu akademsku godinu. Vjerujući da na ovakav način promiče prava studenata, Skupština Kantona Sarajevo praktično je poručila da je diploma isključivi smisao studiranja, svejedno što njena konkurentnost ne prelazi kućni prag, a znanje koje uz nju dolazi najčešće je neupotrebljivo.

Skupštini je bilo najvažnije lošim studentima omogućiti da pređu u sljedeću akademsku godinu. Studentima iz ove kategorije treba još jedan, jubilarni, stoti rok da polože dva ispita koja nisu uspjeli na 99 prethodnih i da onda mogu opušteno prenijeti pe’-šes’ preostalih ispita u iduću akademsku godinu, da bi se na kraju studija upustili u epsku bitku protiv 150 ispitnih rokova, s pravom očekujući pobjedu jer su štedjeli snagu tokom cjelokupnog studija za konačni, armagedonski boj.

Upitamo li se odakle dolaze ovakvi stavovi studentskih tribuna, možemo doći do sasvim jednostavnog odgovora: naučili su to u svom dosadašnjem obrazovnom procesu u osnovnoj i srednjoj školi, dizajniranom da promoviše princip mediokritetstva naspram obrazovne izvrsnosti.

Odavno nisam studentica, ali se ne odričem potrebe da se borim za promjene nabolje. Od svih nagomilanih problema u obrazovanju, teško je izdvojiti najveće, ali ako postavimo pitanje šta je najurgentnije što naprosto vapi za temeljitim promjenama – logičan odgovor bio bi SVE, ali smo suviše realni da bismo tražili nemoguće, pa ako moramo od nečega krenuti, izabrala bih da to bude sistem ocjenjivanja.

IB program je vodeći internacionalni program u svijetu. Postoji duže od 50 godina i zastupljen je u više od 150 zemalja i 5.000 škola. Podijeljen je u četiri nivoa: Primary Years Programme za djecu od 3 do 12 godina, Middle Years Programme za uzrast od 11 do 16 godina, Diploma Programme za mlade od 16 do 19 godina i Career-related Programme, također za uzrast od 16 do 19 godina.

Završne ispite učenici polažu na kraju svog srednjoškolskog obrazovanja. Riječ je o eksternim ispitima sa jednakim pitanjima u cijelom svijetu, pa đaci ispit rade u dvije vremenske zone. Ispitna pitanja strogo su čuvana, prave se u centrima IB-a i dostavljaju školama neposredno pred ispite. Odmah po završetku testiranja ispiti se šalju u centralu, odakle se raspoređuju ispitivačima širom svijeta koji ih po jasno definisanim kriterijima ocjenjuju.

Pitam se zašto studenti u svojim akademskim zahtjevima ne traže uspostavljanje kriterija za ocjenjivanje i njihovo strogo poštovanje?! Potražila sam šta o tome kaže Zakon o visokom obrazovanju i ne mogu reći da sam bila iznenađena. Kriteriji za vrednovanje znanja studenata praktično i ne postoje.

10 (A) - izuzetan uspjeh bez grešaka ili sa neznatnim greškama, nosi 95-100 bodova; 9 (B) - iznad prosjeka, sa ponekom greškom, nosi 85-94 bodova; 8 (C) - prosječan, sa primjetnim greškama, nosi 75-84 bodova; 7 (D) - općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima, nosi 65-74 bodova; 6 (E) - zadovoljava minimalne uslove, nosi 55-64 bodova; 5 (F, FX) - ne zadovoljava minimalne uslove, manje od 55 bodova. Ovo znači naši zakonodavci misle da su kriteriji ocjenjivanja: nema grešaka, ima malo grešaka i ima dosta grešaka. Ima smisla! Ljudi su grešna bića još iz biblijskih vremena. Ali, u ovom slučaju govorimo o znanju, a ne vjerovanju, pa se anahronim čini nastavak prakse odsustva kriterija za ocjenjivanje, koja vlada i na douniverzitetskom nivou obrazovanja. Ocjenjivanje je subjektivno, okrenuto samo ka vrednovanju repetitivnog znanja – provjere činjenica, ne potiče se i ne vrednuje razvijanje vještina niti viših nivoa znanja, poput konceptualnog ili proceduralnog znanja, a da ne spominjem metakognitivno. Možda je Bolonjski sistem u osnovi zamislio razvijanje istraživačkih, analitičkih i kreativnih vještina u okviru onih (minimalnih) 50% ocjene koje studenti moraju zadovoljiti u toku semestra; no, poznato je da veliki broj profesora taj segment ne poštuje nikako, a od onog manjeg postotka koji poštuje – veliki dio otpada na tolerisanje plagijarizma. Naravno da ima i izuzetaka, ali sve dok ne budemo imali sistemska rješenja, obrazovni sistem će nam biti jednako loš.

Jasno je zašto profesori ne žele promjenu u svom radu – poštuju elementarne zakone fizike koji kažu da svako tijelo, po inerciji, teži da zadrži stanje mirovanja. Potpuno oprečno proklamovanim principima cjeloživotnog učenja, profesori ne misle da se trebaju razvijati i napredovati tokom svoje profesionalne karijere. Time što znaju više od studenata, fokusiranih na dobijanje dodatnih rokova, deriviraju status samoproglašenih bogova i, kao na Olimpu, zadovoljno sjede, okoštali u svojim kabinetima, iz godine u godinu ponavljajući istu mantru, potpuno indolentni na naučno-tehnološki progres u ostatku svijeta. Bitno je da je plata solidna i da liježe redovno. Izdržaće se i poneki dodatni ispitni rok.

Međutim, šta je sa studentima?! Zašto oni ne žele promjene? Kamo su nestale progresivne ideje koje oduvijek krase studentsku populaciju? Dobar dio njih je u ovom smislu potpuno inertan, kao, uostalom, i cijelo bh. društvo u kojem živimo. Tu su zbog diplome! Neko će bespogovorno učiti i raditi ono što se traži jer, u suprotnom, samo će sebi otežati put do cilja. Drugi će se služiti okukama, ulažući minimalan trud i rad, kako bi došli do istog cilja kao i ovi prvi paćenici. Oni sretni, s boljestojećim roditeljima, budućnost će potražiti na nekom postdiplomskom studiju u inostranstvu, gdje će nadoknaditi vještine koje ih ovdje nismo naučili i, naravno, ostati tamo dajući svoj doprinos razvoju nekih konkurentnijih industrija, naučnih i umjetničkih oblasti. Oni koji nemaju podršku roditelja patiće se na birou za zapošljavanje i ponekad će neki slučajni portal pisati o njima kao odličnim studentima bez posla u društvu bez znanja. Za to vrijeme kategorija hvatača okuka, onih što su varali i plagirali ili protestovali za dodatne rokove, uredno će biti uhljebljena u državnim firmama. Zato što su sposobni!

Kriteriji za ocjenjivanje nisu nemogući. Dokaz za to je uspješna IB praksa i prava je šteta što kontinuirano propuštamo priliku da je usvojimo u našem javnom obrazovanju. IB kriteriji za vrednovanje učeničkih postignuća (koje možete pogledati u prilogu teksta) mogli bi se u potpunosti primijeniti u osnovnim i srednjim školama, a po ugledu na njih razraditi i za predmete na fakultetima.

IB učenici na kraju svog srednjoškolskog obrazovanja polažu ispite iz svakog predmeta koji su pohađali. Zavisno od predmeta i nivoa izučavanja, ispit se sastoji od tri ili četiri komponente. Ispitne komponente šalju se na eksterno ocjenjivanje. Naprimjer, ja sam ispitivačica za matematiku i u vrijeme ispita dobijem radove koje ocjenjujem, pa sam ove godine dobila radove đaka pretežno iz Sjeverne i Južne Amerike i nešto iz Evrope i Azije. U toku mog ocjenjivanja, po kriterijima istim za sve ocjenjivače, nikad ne znam koji od radova je unaprijed ocijenjen od tima viših ispitivača. Tek kada pošaljem bodove koje sam ja dodijelila za neki rad, a u slučaju da je to jedan od ocijenjenih radova, dobijem obavijest uklapaju li se moji bodovi u objektivno postavljene kriterije ocjenjivanja. Ako sam slučajno izašla iz zone tolerancije koja je ± 2 boda – dobijam opomenu. Treća opomena znači da sam isključena iz procesa ocjenjivanja i oduzimaju mi se radovi. Na taj način IB obezbjeđuje objektivno, jednako i fer ocjenjivanje na globalnom nivou. Osim odličnih predmetnih kurikuluma, ovakav sistem ocjenjivanja svakako je razlog zašto IB diploma ima posebnu vrijednost pri upisu na najbolje univerzitete u svijetu.

Umjesto zaključka, pitam sve nas koliko nisko treba da padnemo da bismo shvatili da su promjene nužne? Pozivam vas da date objektivnu ocjenu koristeći kriterije zdravog razuma. A one na pozicijama moći i odlučivanja molim da razmisle o budućnosti i konkurentnosti našeg društva, te da se konačno počnu miješati u svoj posao nudeći rješenja umjesto što ignorišu nagomilane probleme. Studentskom parlamentu želim puno uspjeha u radu i da se konačno posveti proklamovanoj borbi za kvalitetan studijski proces, u pravom smislu te riječi.

Prilog: IB Kriteriji za ocjenjivanje učenika

 

Jezik i književnost

Kriterij A: Analiza. Učenik treba biti u stanju da analizira sadržaj, kontekst, jezik, strukturu, stil i vezu između tekstova. Zatim da analizira efekte autorovog izbora, kao i da argumentovano brani svoje ideje koristeći primjere, objašnjenja i naučnu terminologiju. Također, ovaj kriterij ocjenjuje mogućnosti učenika da evaluira sličnosti i razlike između različitih tekstova i žanrova.

Kriterij B: Organizacija. Učenik bi trebao biti sposoban na svoj rad primijeniti organizacijsku strukturu koja će biti u službi teksta, svoje ideje iznijeti organizovano, koherentno i logičkim slijedom. Unutar kriterija B ocjenjuje se pravilno i odgovarajuće tekstu referenciranje izvora.

Kriterij C: Produkcija teksta. Po ovom kriteriju učenik se osposobljava da producira tekst koji demonstrira dubinu, maštu i osjećaje kroz kritičko reflektiranje na nove perspektive i ideje, pokazujući tako svoj lični rast u kreativnom procesu. Svakako, ovdje je bitna upotreba odgovarajućih stilskih izbora, kao i relevantnih detalja i primjera.

Kriterij D: Upotreba jezika. Kriterij koji vrednuje širok vokabular, formu rečenice, korektnu gramatiku i pravopis.

Svaki od kriterija nosi ukupno osam bodova i jasno je precizirano, u rubrikama, šta učenik treba da pokaže kako bi ostvario određeni nivo po kriteriju, je li to limitirano znanje (1–2 boda), adekvatno (3–4), kompetentno (5–6) ili konzistentno primjereno (7–8). Svaka od ovih rubrika detaljno je razrađena, i tako je urađeno za sve predmete.

 

Strani jezik

Kriterij A: Razumijevanje govornog teksta. Učenik treba da analizira i izvodi zaključke od informacija i ideja koje je čuo. Također, potrebno je da tokom analize ideja i stavova unese lično iskustvo, kao i globalnu perspektivu.

Kriterij B: Razumijevanje pisanog teksta. Sve kao i u kriteriju A, pri čemu dodatno treba analizirati autorov stil i format, kao i svrhu pisanja.

Kriterij C: Komunikacija. Učenik je spreman da primjereno odgovori na govor, pisani tekst ili vizuelni podražaj. U stanju je da pripremljen ili nepripremljen komunicira, iznosi mišljenja, ideje i osjećaje na teme od ličnog i globalnog značaja.

Kriterij D: Upotreba jezika. Ocjenjuje se pisani i govorni jezik, upotreba širokog vokabulara, gramatika, način organizacije informacija i ideja.

 

Matematika

Kriterij A: Znanje i razumijevanje. Upotreba odgovarajućih matematičkih metoda za rješavanje zadataka, u poznatim i nepoznatim situacijama. Široko znanje i tačno rješavanje.

Kriterij B: Istraživanje obrazaca. Pravilan odabir matematičke tehnike za prepoznavanje i pronalaženje obrazaca u matematici. Vještina dokazivanja opštih slučajeva.

Kriterij C: Komunikacija. Ovo je kriterij koji podrazumijeva pravilnu upotrebu matematičkog jezika. Ocjenjuje organizaciju, logičku strukturu i koherentnost matematičkog rezonovanja.

Kriterij D: Primjena matematike. Unutar ovog kriterija učenik treba da pokaže sposobnost prepoznavanja odgovarajuće matematičke oblasti za rješavanje problema iz stvarnog života, a potom da je primijeni i na kraju opravda smisao rezultata u kontekstu te životne situacije.

 

Društvene nauke

Kriterij A: Znanje i razumijevanje. Učenici trebaju pokazati znanje i razumijevanje specifično za svaki predmet iz ove grupe, upotrebu odgovarajuće terminologije, kao i razumijevanje sadržaja i koncepata.

Kriterij B: Istraživanje. Kriterij koji ocjenjuje vještinu pisanja jasnog i fokusiranog istraživačkog pitanja, način na koji učenik slijedi svoj akcioni plan za istraživanje, koje je istraživačke metode koristio, validnost prikupljenih informacija i na kraju evaluaciju procesa i rezultata.

Kriterij C: Komunikacija. Način na koji se komunicira o idejama i stavovima, organizacija rada, stilovi referenciranja, dokumentovanje izvora.

Kriterij D: Kritičko mišljenje. Mogućnost učenika da diskutuje o konceptima i teorijama, analizira i evaluira širok izbor izvora, da sintezom informacija donosi validne, argumentovane zaključke, kao i da interpretira različite perspektive.

 

Prirodne nauke

Kriterij A: Znanje i razumijevanje. Učenici trebaju znati objasniti naučne činjenice, primijeniti naučeno u poznate i nepoznate situacije i na kraju analizirati i evaluirati informacije kako bi donijeli naučno potkovane sudove.

Kriterij B: Ispitivanje i dizajniranje. Vještine potrebne za ovaj kriterij su: objašnjenje problema ili pitanja koje treba biti naučno testirano, postavljanje hipoteze, skupljanje podataka i definisanje varijabli i, na kraju, dizajniranje naučnog istraživanja.

Kriterij C: Proces i evaluacija. Prezentacija prikupljenih podataka, validnost hipoteze i postupka, evaluacija metoda rada i objašnjenje načina na koji bi se eksperiment mogao proširiti, poopštiti, unaprijediti.

Kriterij D: Refleksija na uticaj nauke. Primjena nauke na specifične probleme, kao i diskusija i evaluacija implikacija primjene nauke. Ovaj kriterij ocjenjuje i ispravan naučni jezik, kao i pravilno dokumentovanje i referenciranje.

Po ovom sistemu, umjetnost, sport i volontiranje nisu akademski predmeti i program ih tretira kao obavezne vannastavne aktivnosti koje se ne ocjenjuju.

Najnovije

Učitelji i učiteljice prije 100 godina i danas

Obrazovnoj politici je samo neodstajala osviještenost o rodnoj ravnopravnosti

Arifa Isaković

Dnevnik profesora

Kauzalnosti znanja i osnova

Vedran Zubić

Budućnost prosvjetara koji rade u dvije i više škola

Više obaveza za one sa otežanim uvjetima rada

Mirza Herco

Seksualno uznemiravanje u školi

#MeToo #MeToo Bekrijo

Dženeta Ajanić

Dnevnik učitelja

Rastaju se pred školom kao da su djeca krenula u vojsku

Đorđe Lalović