Nastavnička pitanja

Izazovi nastavničke profesije

Epilepsija u razredu

Amna Dervišagić

12.07.2021

Mene niko nije naučio kako se ponašati kada dijete dobije napad epilepsije, a ti napadi jedan su od najčešćih neuroloških problema koje roditelji kriju.

Ilustracija: FatemehT / Pixabay

Jeste li ikad u karijeri nastavnice ili dok ste bili učenica doživjeli napad epilepsije nekog đaka? Epilepsija ili ponavljani napadi razvijaju se kod jedne od 26 osoba tokom života. Mene kao nastavnicu niko nije naučio kako se ponašati kada u razredu dijete dobije napad epilepsije, a oni su jedan od najčešćih neuroloških problema koji pogađa djecu i omladinu. Roditelji često prešućuju tu važnu činjenicu i otkriju je razredniku tek kada ili ako se epileptički napad desi.

Kako ste se ponašali? Jeste li znali šta učiniti?

Kad sam bila drugi ili treći razred osnovne škole, moja drugarica Mirsada doživjela je napad epilepsije. Bila je nekoliko godina starija od nas jer je ponavljala razrede, visoka, tiha, uvijek je sjedila u zadnjoj klupi. Učiteljica ju je izvela pred tablu da riješi zadatak iz matematike i ona se iznenada počela ljuljati, a zatim je snažno udarila glavom o tablu. Tog tupog zvuka udarca živo se sjećam. Pala je na pod i počela se tresti, iz usta joj je izlazila pljuvačka. Čula sam vrištanje djece oko sebe, a ja sam se sakrila pod sto, gdje mi je pogled na nju bio još pregledniji jer sam sjedila u prvoj klupi. Iz nekog razloga pod stolom sam se osjećala sigurnije. Učiteljica se vidno uplašila i otrčala po pomoć. U međuvremenu se sve završilo, odvezli su je u bolnicu, a učiteljica nas je pokušala umiriti uz komentar kako sam ja pobjegla pod sto – to je valjda bila smiješna reakcija djeteta koje se prvi put suočilo s takvim događajem. Možda glupo, da, ali sam bila dijete i niko mi nije rekao šta se događa. Traumatično je iskustvo – i danas se sjećam i pada i šala na moj račun koje je izrekla učiteljica. Taj strah me prati i danas, kad sam odrasla osoba i nastavnica, i kada svaki dan u razredu gledam 30-ak đaka ispred sebe.

Vođena strahom, odlučila sam sama saznati što više o epilepsiji i o tome kako se ponašati i šta učiniti kad se napad desi u razredu, jer su u mnogim slučajevima učiteljice prve koje primijete da se nešto dešava s djetetom.

Za početak, mislim da je najvažnije znati da epilepsija nije zarazna bolest i da o njoj govorimo kad postoji sklonost ka ponovljenim napadima, najmanje dva s razmakom dužim od 24 sata.

Znakovi koji mogu ukazivati na to da učenik ima napad epilepsije uključuju:

  • nagli gubitak svijesti koji može izgledati poput sanjarenja;
  • kratak nedostatak odgovora i praznine u memoriji;
  • ritmično klimanje glavom;
  • brzo treptanje oka;
  • ponavljajuće pokrete koji izgledaju neprirodno;
  • trzaje tijela, ruku ili nogu;
  • nagle padove bez očiglednog razloga;
  • iznenadne bolove u stomaku, praćene pospanošću i zbunjenošću;
  • iznenadni strah, paniku ili bijes bez očiglednog razloga.

 

Napadi imaju mnogo različitih oblika i različito dugo traju: neki mogu trajati nekoliko sekundi i uključuju prazan pogled ili nagli pad, a neki i nekoliko minuta, koji uključuju grčenje ili slučajne, besciljne pokrete, poput žvakanja ili povlačenja odjeće.

Na pitanje šta ako neko dijete ima napad u učionici nije moguće dati jedinstven odgovor, jer se epileptički napadi mnogo razlikuju po svojim manifestacijama. Ipak, kad se postavlja to pitanje, najčešće se misli na veliki ili generalizirani toničko-klonički napad koji dovodi do gubitka svijesti i grčenja tijela, a to je bio slučaj kod djevojčice Mirsade. Grčenje mišića ima dvije faze: toničku, u kojoj dolazi do iznenadne ukočenosti mišića, i kloničku, u kojoj dolazi do ritmičkih trzaja. U toku napada dolazi do povećanog lučenja sline, promjene u boji kože, a često i do ugriza jezika.

Učitelji/nastavnici igraju vitalnu ulogu u fizičkoj, emocionalnoj i akademskoj dobrobiti đaka s epilepsijom. Oni koji znaju kako odgovoriti na napade epilepsije kod djeteta mogu poboljšati osjećaj sigurnosti i kontrole kod druge djece i kolega u školi. Dakle, nastavnik koji mirno reaguje na napad epilepsije kod djeteta pomoći će drugima da nauče ostati mirni. Preporuka struke je da, u slučaju takvih napada, valja slijediti nekoliko jednostavnih savjeta:

  • ne dozvolite da vas uhvati panika – ostanite mirni;
  • većina napada traje do tri minute, a ako traje duže od pet minuta, zovite hitnu;
  • pokušajte spriječiti ozljede glave (ako je moguće pod glavu stavite nešto mekano, npr. smotani dio odjeće);
  • osobu stavite u bočni položaj (iako je to nekad veoma teško zbog snažnih mišićnih kontrakcija);
  • ne pokušavajte stavljati predmete u usta jer možete dodatno povrijediti jezik i zaustaviti prohodnost za vazduh;
  • ako ima mnogo ljudi u blizini, pokušajte ih udaljiti;
  • nakon napada budite blagi i umirujući.

 

Kod skoro 3% ljudi s epilepsijom izlaganje bljeskajućim svjetlima određenog intenziteta ili određenim vizuelnim obrascima može izazvati napade. Ovo stanje poznato je kao fotosenzibilna epilepsija i češće je kod djece i adolescenata.

Čak i prirodno svjetlo, poput sunčeve svjetlosti, posebno kad se svjetlucajući reflektuje od vodu ili treperi kroz drveće, može biti okidač za napade.

Bljeskajuća svjetla koja će najvjerovatnije izazvati napade frekvencije su od 5 do 30 Hz (bljeskova u sekundi). Ostali najčešće prijavljeni okidači za napade epilepsije su:

  • određeno doba dana ili noći ili putovanja;
  • nedostatak sna (deprivacija snom); premorenost, loš san, odnosno nedovoljno spavanje;
  • groznica ili druge bolesti;
  • upotreba alkohola ili droga;
  • stres;
  • menstrualni ciklus ili hormonalne promjene;
  • specifična hrana ili kofein;
  • određeni lijekovi.

 

Budući da djeca provode mnogo budnog vremena u školskim uslovima, presudno je da sve školsko osoblje barem zna šta je epilepsija, kako prepoznati napade i kako pružiti prvu pomoć.

Online kurs za nastavnike u trajanju od 60 minuta, uz mogućnost dobijanja certifikata, možete naći na linku.

Zanimljivi edukativni filmovi o epilepsiji, koji se mogu pogledati na časovima odjeljenske zajednice, nalaze se na linkovima: Kriza u školi – Kampi nije dobro; O čemu se radi?; Prva pomoć kod epilepsije.

Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji centralnog nervnog sistema: urođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila, degenerativne bolesti propadanja mozga, metabolički poremećaji, traume. U dječijoj dobi najčešći uzrok je porođajna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori. U odrasloj dobi najčešći uzrok su moždani udari, ozljede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga, tumori, infekcije, multipla skleroza.

Mozak se sastoji od milijardi nervnih ćelija ili neurona koji komuniciraju putem električnih i hemijskih signala. Kad se desi naglo prekomjerno električno pražnjenje koje narušava normalnu aktivnost nervnih ćelija, to može rezultirati promjenom u ponašanju osobe ili funkcija u mozgu. Tada dolaze napadi.

Ono što bi moglo biti zabrinjavajuće danas, u vrijeme videoigara i svijetleće tehnologije, jeste da postoje izvještaji o nekim videoigrama još iz 1981. godine koje su pokrenule napade epilepsije. Uobičajeni okidač za epilepsiju u takvim medijima su brza treptava svjetla, posebno crvene i bijele nijanse. Liana Ruppert, urednica na stranici Gameinformer, na svom blogu kaže da koristi način rada monitora za uštedu očiju koji prigušuje plavo svjetlo na ekranu.

Iako nikada ne bih preporučila nekome da pređe svoje granice, posebno s nečim tako ozbiljnim kao što je epilepsija, znam kako uzbuđenje može potisnuti oprez, pa ako se to dogodi, želim da budete što sigurniji, napisala je.

Preporuke iz stručne literature za one koji mogu imati napad usljed izloženosti svjetlosti su:

  • izbjegavajte izlaganje određenim vrstama trepćućih svjetala;
  • pokrijte jedno oko i okrenite se od izvora trepćućih svjetala; zatvaranje oba oka ili okretanje očiju u drugom smjeru neće vam pomoći;
  • gledajte televiziju u dobro osvijetljenoj sobi kako biste smanjili kontrast između svjetla sa seta i svjetla u sobi;
  • smanjite osvjetljenje ekrana i sjednite što dalje od ekrana;
  • upotrijebite daljinski upravljač za promjenu kanala na televizoru, tako da se ne morate morati previše približavati uređaju;
  • izbjegavajte dugo gledanje u ekran;
  • nosite polarizovane sunčane naočale dok gledate televiziju kako biste smanjili odsjaj;
  • koristite monitor bez treperenja (LCD ili ravni ekran);
  • ako ste za računarom, koristite zaštitu za odsjaj monitora ili nosite neprozirne naočale da biste smanjili odsjaj sa ekrana;
  • pravite česte pauze od zadataka koji uključuju računar.

 

I, na kraju, sve škole mogu se uključiti u obilježavanje 26. marta – Ljubičastog dana, dana podrške osobama s epilepsijom. Ideja je da tog dana ljudi razbiju mitove u vezi s napadima. Obilježava se od 2008. godine u znak sjećanja na Cassidy Megan, koja se borila s epilepsijom. Čak je 2019. godine astronaut Ricky Arnold u svemiru govorio o važnosti svijesti o ovoj bolesti.

Da biste svoj događaj povodom Ljubičastog dana dodali na internet-stranicu Purple Day Every Day, trebate popuniti obrazac šta ste planirali uraditi.

Ako želite postati ambasadorica/ambasador svoje kampanje za našu zemlju, dovoljno je da popunite obrazac.

 

Epilepsija dolazi od grčke riječi epilepsia, a označava napad i stanje kada smo savladani, napadnuti, ugrabljeni. U Babilonu je nađena kamena ploča koja sadrži detaljan opis epilepsije, a Stari Grci su smatrali da je ona natprirodni fenomen, dok je Hipokrat ukazivao na sasvim prirodne uzroke, te je prvi koji je lokalizovao bolest u mozgu. Prema savremenoj dostupnoj literaturi, epilepsija je najčešća neurološka bolest djece i adolescenata, a epileptički napadi izraz su kratkotrajnih i pojačanih pražnjenja nervnih ćelija u mozgu.

Najnovije

Dileme na početku nove školske godine

Uniforme, kecelje....

Amna Dervišagić

Stručno usavršavanje u obrazovanju

Nastavnici fizike žele da poboljšaju svoje kompetencije

Maksuda Muratović

Dnevnik nastavnice

Ove godine sam i mama i nastavnica, malo je čudno

Meliha Herić

Vrućina je, početak avgusta

Vakcinacija u zbornici

Nenad Veličković

Šta sam vam rekla u junu

Završio godišnji odmor – počele edukacije, i to poslijepodne

Saša Knežević