Obrazovna politika

Dnevnik nastavnika

Moj nemjerljivi doprinos obrazovanju

Namir Ibrahimović

08.10.2014

On je opet kandidat, nosilac liste SDP-a za Parlament FBiH, ja sam i dalje nosilac zadaćnica i đačkih problema. On se usiljeno smješka sa predizbornih brošura tražeći glasove da može dići još jedan kredit, kupiti još bolji auto, useliti u još veći stan, zaimati još više zemlje.

Foto: Omnibus

Rođeni smo iste godine – 1979., on u januaru, ja u decembru. Srednju školu smo završili 1998. Studirali smo u Sarajevu - on je 2005. diplomirao na Fakultetu političkih nauka, ja na Filozofskom fakultetu 2004. godine. Iste godine počinjem raditi u osnovnoj školi, on radi već od 2001. godine; studira i radi. Ja primam kredit Vlade Zeničko-dobojskog kantona (150 KM mjesečno), on prima plaću i paušal u Parlamentu BiH – 2.100 KM mjesečno. I naredne četiri godine – do 2006. radi u Parlamentu, ovaj put Federacije BiH, plaća mu je nešto manja – 1.750 KM. No, 2006. kada je opet izabran kao zastupnik u istom parlamentu, mjesečna primanja značajno rastu - 3.229 KM, a u međuvremenu se ženi i supruga zarađuje plaću u školi – tada 843 KM. Toliko iznosi i moja plaća te godine. Moja supruga zarađuje manje jer nema punu normu časova u školi 2006. godine. Već 2010. plaća u školi je veća – i njegova supruga, moja supruga i ja zarađujemo mjesečno po 980 KM. On zarađuje 3.371 KM i u međuvremenu je postao ministar u Vladi Federacije BiH. On je Damir Mašić, visoki funkcioner SDP-a, ja sam anonimni nastavnik u osnovnoj školi.

Trenutno, on živi u općini Novi Grad, u stanu vrijednosti 135.000 KM, ima zemljište u Binježevu u vrijednosti 12.000 KM i jedan je od četvero vlasnika nekakvog puta. (Izvor: CIN) Ja sam podstanar u općini Novi Grad. Ministar ima još 90.000 KM kredita da otplati, ja samo 20.000; vozim opel astru staru 14 godina, on suprugin auto – Peugeot 308 (vrijednost 12.000 KM). On ima pravo na službeno auto i vozača 24 sata dnevno (Uredba), ja na gradski tramvaj. On ima sina, ja kćerku.

On o mom radu misli sve najbolje. (Ja o njegovom mislim sve najgore. Razlozi su ovdje.) U ovogodišnjoj čestitki povodom Dana nastavnika (zajedno sa federalnim šefovima sindikata osnovnog i srednjeg obrazovanja), odaje mi priznanje:

Biti prosvjetni radnik i odgajatelj je puno više od zvanja i posla (...) Vaša uloga u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja za sve životne izazove  je nemjerljiva, a važnost vašeg posla i svakodnevnog rada ogromna, kako za budućnost našeg obrazovanja tako i za napredak cjelokupne zajednice i društva.

To što on zove nemjerljivim i ogromnim, zahvaljujući CIN-u, ipak je mjerljivo. Moja nemjerljivost i ogromnost manje su četiri puta od njegove (njegova je godišnja plaća 40.452, a moja 11.760).

On je opet kandidat, nosilac liste SDP-a za Parlament FBiH, ja sam i dalje nosilac zadaćnica i đačkih problema. On se usiljeno smješka sa predizbornih brošura tražeći glasove da može dići još jedan kredit, kupiti još bolji auto, useliti u još veći stan, zaimati još više zemlje.

Ja se nisam kandidovao. Ali možete glasati za mene.

Tako što nećete za njega.

Najnovije

Tragom odluka koje potpusuju profesordoktorministri

Popušite, studenti!

Nenad Veličković

Kad se stožeri štabovi zaigraju računicom

Deset metara za studente

Nenad Veličković

Izazov

O mogućem rješenju za egzistencijalno mrcvarenje radnika Zemaljskog muzeja

Nenad Veličković

Čitanka i istorija u jami

Leševi putuju u Sarajevo

Nenad Veličković

Jedan mogući odgovor učitelja na mafijaško ustrojstvo države

Šta ja to radim?

Nenad Veličković