Nastavnička pitanja

Korisno znanje i stvarno korisno znanje u školama

Historija je pogrešno postavljena

Arifa Isaković

10.12.2019

Djeca više uče o feudalizmu, nego o kapitalizmu u kom žive, a više bi koristi imala od razumijevanja promjena nakon raspada komunizma.

Ilustracija: Školegijum

Početkom 19. stoljeća radnički klubovi u Ujedinjenom Kraljevstvu kreirali su koncept Stvarno korisno znanje (Really Useful Knowledge) kao odgovor na koncept Korisno znanje (Useful Knowledge). Bilo je to obrazovanje koje su za radnike organizirali vlasnici tvornica kojima je glavna motivacija bila efikasnija proizvodnja. Shvativši da će radnici biti produktivniji ako znaju što zapravo rade, prvi industrijalci ulagali su u obrazovne programe hemije, matematike i strojarstva, a radnici su tražili znanje iz političkih nauka, filozofije i ekonomije.

U savremenom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju nastavni predmeti neformalno se dijele na one koji učenicima pružaju korisno znanje (važni predmeti) i one koji pružaju beskorisno znanje (nevažni predmeti). Kao nastavnica historije predajem predmet koji većina učenika, roditelja i nastavnika smatra beskorisnim znanjem. Zbog ovakvog shvatanja poučavanja historije najveći problem je motivirati učenice i održati motivaciju bar tokom časa. Kako će đaci doživljavati historiju zavisi od nastavnog plana i programa, multidisciplinarnog znanja nastavnica i vještine poučavanja.

 

Prezahtjevni nastavni planovi i programi

Nastavni plan i program za historiju u 9. razredu sadrži 42 kompleksne jedinice, među kojima su ratovi i međunarodne krize u 20. stoljeću, BiH u 20. stoljeću, svjetska ekonomska kriza, zemlje liberalne demokratije, socijalizam, fašizam, nacizam, nauka, tehnika i kultura 20. stoljeća, integracijski procesi u Evropi...

Koliko je nastavni plan i program za historiju u osnovnoj školi obiman najbolje se vidi ako s njim usporedimo silabus predmeta Evropska i svjetska savremena historija (1918–2000) na katedri za historiju Filozofskog fakulteta. Silabus sadrži 15 nastavnih jedinica, a u planu i programu za 9. razred nalaze se 24 jedinice koje se odnose na evropsku i svjetsku savremenu historiju!

Udžbenici su prvenstveno za đake, a znanje nastavnika mora biti mnogo šire od njihovog sadržaja. Ali, može li uopće nastavnik ovako kompleksne teme iz sadržaja udžbenika prezentirati učenicama bez poznavanja teme na nivou univerzitetskog profesora? Ne može, jer ima učenika u osnovnoj školi sa većim znanjem i interesovanjima za historiju od prosječnog studenta historije. Zbog takvih učenika profesor historije u osnovnoj školi mora imati znanje kao da radi sa studentima. Dakle, toliko znanja nastavnik historije mora imati da bi održao samo jedan čas, a opet historija ima reputaciju predmeta iz kojeg đaci stiču beskorisno znanje!?

 

Jedan od mogućih razloga za ovakvo stanje

Od svih nastavnih predmeta, historija se najčešće reformira, a ipak su planovi i programi loši i učenici na časovima stiču beskorisno znanje. Nastava historije idealna je za razvijanje čitalačke pismenosti, a bila bi idealna i za razvijanje finansijske pismenosti kada bi autori plana i programa imali više znanja, iskustva i kreativnosti. Postojeći nastavni plan za historiju u osnovnoj školi svojom obimnošću i neprimjernošću uzrastu učenika ograničava razvoj čitalačke pismenosti. On postavlja iste ciljeve i pred đake šestog razreda i pred đake devetog razreda osnovne škole! Ako pogledate nastavni plan i program i udžbenike za historiju za gimnaziju i za srednje strukovne škole, uvidjet ćete da su sadržaji, ciljevi i načini poučavanja identični onima u osnovnoj školi!

Prema teoriji švicarskog psihologa Jana Piageta, kognitivni razvoj djece ima četiri stupnja. Faza formalnih operacija počinje od 12 godine i djeca tada počinju usvajati apstraktne načine razmišljanja, mogu procesuirati hipotetske situacije i probleme, sagledati problem s više stajališta i doći do višestrukih rješenja te počinju koristiti znanstvene koncepte pri razmišljanju o svijetu oko sebe. (U vrijeme kada sam ja studirala historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studentice i studenti su u okviru četverogodišnjeg studija imali samo pedagogiju. Nasreću, na Pedagoškoj akademiji u Bihaću položila sam ispite iz opće, razvojne i dječije psihologije.) Nastavni planovi i programi za historiju neprilagođeni su uzrastu đaka upravo zbog toga što njihove autorice i autori ne znaju ništa o kognitivnom razvoju djece.

 

Korisno znanje iz historije

Dok su je stari Rimljani smatrali učiteljicom života, historiju u savremeno doba mnogi smatraju beskorisnom. Većina misli da se korisno znanje stiče na časovima matematike, informatike, fizike, biologije, hemije i stranih jezika. Kao nastavnica historije, djelimično se slažem sa ovakvom percepcijom predmeta historija u obrazovnom sistemu. Djelimično se slažem jer se u udžbenicima pažnja više posvećuje feudalnom društveno-ekonomskom sistemu, nego kapitalističkom, u kojem učenici i učenice žive. Politička historija dominira, a politički procesi usko su vezani za ekonomske. U planove i programe za historiju inkorporirane su teme koje se odnose na rat u BiH 1992-1995. godine, ali djeci se ne nude informacije o posljedicama prelaska iz socijalističkog u kapitalistički sistem. Učenici bi imali više koristi od razumijevanja ekonomskih i društvenih promjena koje su nastale nakon raspada komunizma, nego što se dvije decenije i više dogovaramo šta se dogodilo u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine.

Najnovije

Radmila Rangelov Jusović, izvršna direktorica Centra za inovacije u edukaciji Step by Step

Obrazovanje je prostor za rast

Rubina Čengić

Nasilje nad nastavnicima u školama

Mala anketa za teške spoznaje

Amna Dervišagić

Pred početak nove školske godine

Online nastava – za i protiv

Saša Knežević

U Bosni i Hercegovini ne postoje kriteriji za izbor udžbenika

Analiza treba dati odgovore, a ne praksa

Edina Međić

Udžbenička politika za novu školsku godinu

Ivica Vanja Rorić: Više gube djeca nego izdavači koji ostaju bez posla

Rubina Čengić