Iz dječije perspektive

Srednjoškolci o kulturnoj baštini BiH

Iako je pogrešno postavljena, kaldrma je završila na cekerima i bedževima

Saša Buljević

24.09.2018

Kada smo počeli raditi – učenici iz drugih razreda su se raspitivali da li se mogu uključiti. Istraživački rad bi trebao biti sastavni dio nastave.

Fotografije: Saša Buljević / Školegijum

Učenici iz dvadeset srednjih škola iz cijele BiH okupili su se u petak, 21. 9. 2018. godine, na otvorenju izložbe svojih umjetničkih radova o značaju kulturne baštine Bosne i Hercegovine, a kao najbolji odabran je rad učenica i učenika Srednje građevinske škole iz Mostara, pod nazivom Kaldrma, koji je inspirisan originalnom kaldrmom iz osmanskog perioda i u okviru kog su nastali različiti predmeti.

Kako je tema bila očuvanje kulturnog nasljeđa, mi smo odabrali kaldrmu, koja je, nažalost, kod nas u Mostaru postavljena na pogrešan način jer je stavljana u beton, a ne u zemlju, tako da voda teže odlazi. Pošto imamo dosta lokaliteta i kuća koje su izgrađene tokom Osmanskog Carstva i koje su sada muzeji, kao što je Muslibegovića kuća, Bišćevića kuća, tamo smo odlazili i radili otiske građevinskom metodom, te mjerili kaldrmu na lokalitetima. Tamo se može vidjeti kaldrma u izvornom obliku. Onda smo mi to sve iskombinovali i sami crtali kaldrmu i smišljali nove dizajne. Došli smo na ideju da pravimo print na cekerima, majicama i bedževima. Napravili smo i bojanku, tako da sad postoje građevinske bojanke sa slikama kaldrme koje smo mi radili i gdje su naznačena imena svih lokaliteta koje smo posjetili, objasnila je Lejla Nikšić, učenica trećeg razreda Srednje građevinske škole iz Mostara. Naglasila je da projekti ove vrste nisu nepoznanica za nju i njen razred i da su oni izuzetno aktivni kada je riječ o učešću na takmičenjima u istraživačkom i umjetničkom radu.

Nekada profesori predlože, a nekada sami nađemo projekat. Tako je ustvari nastala Kaldrma – profesori su saznali, predložili naš razred jer znaju da smo angažovani oko tih stvari, pa smo zajedno odlučili šta ćemo raditi. Sami smo se dogovarali šta će nam biti prvi koraci, pričali, pronalazili kamenje i pravili maketu. Svi smo bili uključeni, i nije bilo nijedne osobe da je nešto sasvim malo radila ili da je bila isključena iz projekta, priča Lejla.

 

Slika 1

 

Izložba je posljednja faza projekta Kulturno nasljeđe, mladi i inovacije: istaknuti značaj kulturne baštine Bosne i Hercegovine kroz umjetnički izražaj. Naglasak je bio na istraživačkom pristupu, a učenice i učenici su trebali, uz pomoć profesora, izabrati teme vezane za materijalno ili nematerijalno kulturno nasljeđe i predstaviti ih na izložbi kroz različite medije. Povod za ovaj projekat je obilježavanje 2018. kao godine evropske kulturne baštine. Pozvane su sve škole iz Bosne i Hercegovine, a njih dvadeset je izabrano da predstave svoje radove. Cijeli projekat je realizirao Goethe Institut i Francuski institut, u saradnji sa Historijskim muzejem BiH.

Lejla misli da su projekti ove vrste izuzetno bitni jer povezuju teoriju s praksom.

Mnogo je bolje kad se praksa poveže s teorijom. Da smo mi samo pisali i pričali o kaldrmi – to ne bi bilo to. Jednom sam sama radila projekat za takmičenje iz historije, i moja tema je bila Džemal Bijedić, pa smo profesor Nerman Kola i ja stupili u kontakt s Džemalovim sinom Draganom koji živi u Sarajevu. Napravila sam intervju s njim, i to je bilo posebno jer, kada vi radite nešto praktično – osjetite da je to drugačije. Naprimjer, u razgovoru s Draganom saznala sam neke sitnice koje su mi dosta popravile rad. Nije dobro ako samo pričamo o nečemu, treba to i vidjeti... Puno je bolje što smo uključili istraživanje u ovaj projekat, da to ne bude samo suha teorija, kaže Lejla i naglašava da bi svi predmeti u školi trebali imati sličan pristup, da bi učenici tada postizali bolje rezultate nego sada, bolje bi razumijevali materiju koju uče u školi.

Bilo bi bolje kada bismo iz svakog predmeta imali priliku da kroz praksu vidimo o čemu se radi. Škola stalno ima probleme s projektorima ili kompjuterima, ali mi se krpimo kako znamo i umijemo. Sve zavisi od toga koliko su profesori zainteresovani da prenesu znanje učenicima i koliko su učenici sami zainteresovani. Ja imam sreće da sam u super školi, gdje smo direktorica, profesori i mi učenici tako povezani da se uvijek lako dogovorimo za neke nove stvari, uvijek radimo nove projekte, idemo na izložbe i slično. U sklopu mog smjera imamo i predmet historija umjetnosti i, kada radimo neki period, a negdje je neka izložba o tom periodu – mi odemo na izložbu umjesto da budemo na časovima. Tako ustvari vidimo o čemu se radi, a ne samo da profesorica priča, mi zapišemo – i zaboravimo nakon mjesec dana, pojašnjava Lejla.

 

Slika 3

 

I profesorica Srednje građevinske škole Biljana Anđić-Gaštan smatra da bi u školama istraživački rad trebao biti više zastupljen.

Mi smo s učenicima izabrali temu. Njih je zainteresovala kaldrma, i cijeli razred se uključio u projekat. Imali smo pet učenika koji su išli na Neretvu i skupljali kamenje, i onda su svi to čistili i redali. Svako je htio da učestvuje u izradi makete, ali je to bilo nemoguće, tako da smo izabrali nekoliko učenika koji su to radili, dok su se ostali posvetili drugim dijelovima projekta. Kada smo počeli raditi – učenici iz drugih razreda su se raspitivali da li se i oni mogu uključiti. Mislim da bi istraživački rad trebao biti sastavni dio nastave jer, recimo, u našoj školi već od trećeg razreda imamo praktični rad, u prva dva razreda đaci uče crtanje i autoked, ali sve bi se to moglo podići na viši nivo. Naprimjer, mogli bismo uključiti učenike da rade na kreiranju enterijera jedne sobe u hotelu Ruža koji se obnavlja u Mostaru, kaže profesorica Anđić-Gaštan. Smatra da bi na taj način učenici bili više motivisani da rade projekte i ulažu svoje vrijeme u njih.

Mislim da bi đaci bili više motivisani ako bi radili na stvarnim projektima. Naprimjer, tokom rada na projektu Kaldrma oni su sarađivali s muzejima, a muzeji bi, recimo, mogli angažovati učenike tamo gdje im nedostaje ljudi – u dokumentaciji nacionalnih spomenika – pa bi učenici mogli praviti nacrte i procjene stanja određenih spomenika i priložiti to u arhivu muzeja, na osnovu čega bi arheolozi i konzervatori mogli vršiti zaštitu. Sada, dok su učenici posjećivali objekte u kojima je kaldrma sačuvana, vlasnici su ih puštali da neometano rade jer se nisu osjećali ugroženim. Mislim da bi to i muzej, i druge institucije kulture mogle iskoristiti, jer ljudi manje zaziru od srednjoškolaca nego kada im neki stručnjak dođe i traži dozvolu da nešto dokumentuje, pojašnjava profesorica Anđić-Gaštan.

 

Slika 2

 

Izložbu su otvorili direktorica Historijskog muzeja BiH Elma Hašimbegović i ambasadori Njemačke i Francuske u BiH Christiane Hohmann i Guillaume Rousson. Projekti su predstavljeni na plakatima, na kojima je prikazana tema, razlog zbog kojeg je izabrana, proces realizacije projekata i utisci đaka i profesora koji su učestvovali.

Nakon služenja hrane i pića učenici su užurbano napustili muzej. Bio je petak uveče i oni su sigurno željeli iskoristiti posjetu Sarajevu za izlazak. Desert je dovršila nekolicina profesora i zaposlenih radnika, ali izložbu, koja je rezultat veoma zanimljivog projekta, treba posjetiti i vidjeti sve radove, jer svi zaslužuju pohvalu.

Najnovije

Učeničke ekskurzije iz ugla roditelja

Na drumu, uz piletinu i pomfrit

Damir Dvorniković

ASuBiH u Trebinju i Posušju

Gomila nesklada

Zoran Ćatić

ASuBiH i Omladinske zone u Hercegovini

Volim što sam Ero

Zoran Ćatić

Migranti u Bihaću

Djeca ne idu u školu

Dino Šiljak

Pred teškim odlukama o izboru srednje škole

Ponos škole – sajdžijski zanat

Hana Huskić