Nastavnička pitanja

Vrućina je, početak avgusta

Vakcinacija u zbornici

Nenad Veličković

02.09.2021

Koliko, međutim, ima kolega nastavnika i profesora koji također vjeruju više neukosti i priučenosti nego naučnim i etičkim razlozima najviših standarda?

Foto: Školegijum

Profesor pita taksistu ima li posla.

– Fala bogu ima, kaže. Svijet se vakciniše, to je dobro za posao.

– Jeste li se vi vakcinisali, ne da profesoru đavo mira pa nastavlja razgovor.

– Nedo mi Bog. Ćerka mi studira medicinu, kaže da to ništa nije ispitano. A vi?

– Jesam, i revakcinisao.

– E vama se ja najviše čudim. Profesor, vi biste to trebali znat bolje od moje ćerke.

– Pa eto ne znam, nisam student medicine. Ali vjerujem doktorima.

– Zato vam se i čudim. Da više njima vjerujete nego svojoj pameti. Drugo sam ja, osam razreda, ali vi, profesor!

– Dobro, da se niko ne vakciniše, šta biste vi s poslom?

– Profesore, vjerujte, Alaha mi, radije bi da hljeba ne jedem samo da se vi niste vakcinisali.

 

Profesor izlazi, plaća, i evo mjesec dana od tog razgovora ne zna čega ga je više sramota.

Te studentice, ili vožnje koju je završio u tišini.

 

Pročitajte također — Arifa Isaković: Vakcina kao test medijske pismenosti

 

Zima je, kraj avgusta

Koliko, međutim, ima kolega nastavnika i profesora koji također vjeruju više neukosti i priučenosti nego naučnim i etičkim razlozima najviših standarda? I zašto u Uputstvu o početku školske 2021/22. godine nema niti jedne riječi o obaveznoj vakcinaciji?

Možda zato što bosanskohercegovačko obrazovanje, u jeku tzv. kurikularne reforme, i dalje nema hrabrosti suočiti se s pitanjem na čemu se temelji naše poznavanje svijeta i šta nauku u tom smislu čini superiornom nad religijskim doktrinama. Vlast je uzdržavanjem od zauzimanja stava u vezi s vakcinacijom podržala relativizam koji podriva autoritet znanja.

Pitanje je kako graditi taj autoritet (znanja, nauke) ako se on u vlastitoj kući, školi, odbacuje. Kako nastavnik, recimo geografije, može ocijeniti učenika koji kaže da je zemlja ravna ploča, ako je sloboda odlučivanja o tome šta jeste a šta nije naučno utemeljena tvrdnja privatna stvar pojedinca? Kako nastavnik fizike, koji se smatra po znanju ravnopravnim ljekaru infektologu, može dokazati da isto tako svaki učenik koji tvrdi da se zvuk kreće brzinom svjetlosti nije ravnopravan po znanju njemu? Pitanja su pomalo isforsirana, naravno, da bi naglasila suštinu: edukatori i odgajatelji(!) koji se odbijaju vakcinisati nisu samo neodgovorni prema sebi i nesolidarni prema drugima nego izmiču jedino čvrsto tlo struci koju predstavljaju.

Izbor da odgovornosti, solidarnosti i racionalnosti pretpostave strah, egoizam i neznanje još je jedna ilustracija stanja u kom se naše obrazovanje danas nalazi. I obećanje propasti svake suštinske njegove reforme.

Najnovije

Dnevnik nastavnice

Jedno dijete uplašila je naslovnica udžbenika za muzičku kulturu

Adelita Zagorac

Dnevnik nastavnice

Uporno tvrdim da je s djecom/đacima najljepše, moji mi i naočare popravili

Elvira Šišić

Povodom jednog intervjua za prijem na posao

FUJ

Nenad Veličković

Dnevnik učiteljice

U toj ogromnoj učionici svakodnevno boravi, uči i radi nas šestoro

Dragana Arsić

Dnevnik nastavnika/profesora

Pet sati pauze između nastave u dvije škole koristim da obavim neke poslove u gradu

Ognjen Stepanović