Konkurs

Melika Kotorić

Biblioteke

10.05.2021

Rad pristigao na konkurs za nagradu Šukrija Pandžo 2021.

Mjesta koja nam pružaju besplatno i jako važno znanje jesu definitvno biblioteke. Jako često prašnjave i zatrpane knjigama daju poseban osjećaj čitaocima dok otkrivaju nove zanimljive naslove. One koji će im pružiti utjehu, dati malo nade ili hrabrosti za nove životne korake.   Danas nažalost,  jako malo ljudi teži za novim naslovima jer knjige stoje poput nevažnog predmeta koji jako često služi kao ukras. Svrha knjige je da nam pruži znanje koje ne trebamo učiti napamet već  ono koje steknemo na zanimjiv način, tragajući za onim što nas zanima. S obzirom da živimo u takvom vremenu da nam je sve dostupno na internetu i same knjige možemo čitati online, a kao posljedicu imamo veoma malo posjeta bibliotekama. Mjesta u kojim uvijek možemo pronaći nešto za sebe. Da li to bio roman, priča, pjesma ili samo jedna rečenica koja će ostati urezana jako dugo u nama.  Danas je često pitanje ,,Zašto mladi ne traže znanje u knjigama koje će dobrovoljo pročitati ?“ Odgovor se krije u riječi „Internet“ koji danas vlada posebno među mladima i svojim sadržajem privlači iste . Mladi zbog toga svoje zanimanje okreću na drugu stranu i zanemaruju ljepotu koju može pružiti jedna knjiga i promjenu koju može donijeti.  “ Knjiga je vrednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onog ko je čita. – Egipatski zapis“.  Kada steknemo malo znanja pomoću knjige koju dobrovoljno čitamo dobijamo sigurno znanje koje će trajati. Takvo znanje lijepo je steći u biblioteci, jako tihom mjestu. Tu ljudi mogu pronaći malo mira za nekoliko stranica knjige.  Ja lično jako volim biblioteke u kojima su knjige poredane po redoslijedu jer tako lakše pronađem ono što mene zanima. Čitajući školske lektire nisam dobila veliku motivaciju za čitanje. Prvenstveno zato jer nisam imala priliku čitati u školskoj biblioteci jer ta ista biblioteka nije pružala tu mogućnost , a i nervozni radnici nikad nisu voljeli okupljanja u prostorijma škole. Tako bih i ja, a i drugi učenici izbjegavali čitanje svugdje osim kod kuće koje često ne može pružiti potpuni osjećaj čitanja u miru kao u biblioteci.  Sve lektire smo morali pročitati ,pa tako nismo ni htjeli ulagati mnogo svoga vremena u njih, jer nas često nisu ni zanimale . Kada sam kupila svoju prvu knjigu koja  me zaista zanimala javila se želja za češćim čitanjem, a vremenom sam shvatila važnost i bogatstvo koju stranice jedne knjige pružaju. Smatram da bi danas biblioteke trebale biti pretrpane čitaocima koji tragaju za boljim sutra jer se danas mnogo istražuje. Jednog čitaoca bi svakako privukla inovativna biblioteka sa mnogo knjiga i sa radnicima koji će biti uslužni i nasmijani. Da bi mjesta za čitanje, posebno biblioteke učinili onima u koje će svi dolaziti trebamo promijeniti svoje navike i u redovnu rutinu uvesti svakodnevno čitanje. Bitno je čitati ono što nas zaista zanima kako sama motivacija ne bi opala. Vremenom shvatamo tu važnost i donosimo pozitivne promjene. Mi ćemo biti bogatiji za novo znanje, naš jezik će se usavršiti , a broj mladih u potrazi za knjigama i u bibliotekama će biti veći. Svojim lijepim odnosom prema knjizi možemo biti „motiv“ drugima i podstaknuti ih na važnost čitanja.  „Biblioteke se ne prave, one rastu. – Agustin Birel „. Zbog toga budimo ažurni i učinimo da naše biblioteke rastu jer „Knjiga je san koji držite u ruci.” – Neil Gaiman.

Najnovije

Annur Mešić

Ne postoji nevještačka inteligencija

Lamija Muratspahić

Umjetnik

Hamza Čustović

Budućnost obrazovnog sistema

Mario Šantić

Budućnost umjetne inteligencije - očuvajmo ljudskost

Rene Deka

Hakslijeva noćna mora