Krajem januara objavljen je Izvještaj o ljudskom razvoju 2020 (Human Development Report 2020 – The Next Frontier) Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP), koji prenosi tvrdnju naučnika kako se nakon 12.000 godina upravo završio period holocena i da se sad planeta Zemlja, i mi na njoj, nalazi u novoj geološkoj epohi – antropocenu. Glavna karakteristika ovog geološkog doba je da je ljudska vrsta označena kao dominantna snaga koja svojim djelovanjem oblikuje budućnost planete.
Nema nazad
Načinom korištenja prirodnih resursa izazvali smo i ubrzali klimatske promjene, čije su posljedice osjetne svugdje na Zemlji. I pandemija je pokazala kako su političke granice među državama tek crvene linije na geografskim kartama svijeta jer globalni procesi mogu u kratkom periodu promijeniti život svakog stanovnika planete, od Novog Zelanda do Aljaske. Druga stvar koju je pandemija donijela, a još je nismo dovoljno osvijestili, jeste realna mogućnost da povratka u staru normalnost neće biti.
A stara normalnost podrazumijevala je neograničenu eksploataciju prirodnih bogatstava, pogonjenu fosilnim gorivima u bjesomučnoj trci za maksimalnim profitom, za što većim rastom bruto nacionalnog dohotka, te proizvodnju novih i novih proizvoda koji zadovoljavaju sve više isfabrikovane, a ne suštinske ljudske potrebe. Konzumerizam nas je i izgurao iz holocena i, ako bi se nastavila njegova praksa i u antropocenu, na Zemlji uskoro ne bi bilo nikog iz ljudske vrste da označi njegov kraj.
Prilike za daljnji ljudski razvoj ipak postoje i ogledaju se u zelenoj ekonomiji, upotrebi alternativnih izvora energije, reciklaži materijala, uvođenju inovativnih tehnologija i digitalizaciji poslovanja.
Evropska unija već je usvojila Zeleni dogovor (Green Deal) kao novu razvojnu strategiju baziranu na zaštiti i obnovi prirodnih sistema i biološke raznolikosti, smanjenju emisije CO2, ponovnoj upotrebi materijala i na inovativnim tehnologijama. Upravo inovativne tehnologije moraju doći od novih generacija, od novog znanja i kreativnosti. Zato se i obrazovni programi mijenjaju, kako bi odgovorili na probleme s kojima ćemo se kao društvo suočavati u bliskoj budućnosti.
Kako naprijed?
UNDP u svojim izvještajima za ocjenu ljudskog razvoja ne koristi bruto nacionalni dohodak kao jedini parametar, već od 1993. godine upotrebljava indeks humanog razvoja, koji u obzir uzima i podatke o očekivanoj životnoj dobi stanovništva, pismenosti, pristupu obrazovanju i druge pokazatelje kvaliteta života. U ovogodišnjem izvještaju uvodi se prilagođeni indeks humanog razvoja, koji dodatno u obzir uzima i planetarni pritisak, što je emisija CO2 i potrošnja domaćih materijala po glavi stanovnika.
Bosna i Hercegovina je, prema UNDP-ovom izvještaju, na 73. mjestu od 189 država i teritorija, sa indeksom humanog razvoja od 0,780. Najslabije stojimo u poređenju sa zemljama regiona (Slovenija je na 22. mjestu, Hrvatska na 43, Srbija na 64, Crna Gora na 48. i Albanija na 69. mjestu).
Uporedimo li ovaj sa rezultatima međunarodnih testiranja kvaliteta obrazovanja PISA ili TIMSS, možemo zaključiti kako su nam kvalitet života i kvalitet obrazovanja itekako povezani: što je lošije obrazovanje – lošije živimo. PISA testiranje pokazalo nam je da nam je svaki drugi učenik funkcionalno nepismen i da nam je čitalačka pismenost na jako niskom nivou. Takvo obrazovanje prevaziđeno je još u halocenu. Loš obrazovni sistem ne utiče samo na djecu koja sada pohađaju školu, već i na generacije koje su prošle ovakav sistem obrazovanja. Naprimjer, ako imate 30, 40 ili 50 godina i još se niste iznervirali što autor ovog teksta nije objasnio šta je halocen, problem je i u vama.
