Iz dječije perspektive

Sarajevski studenti arhitekture na DOCExDOCE takmičenju

Za 12 sati moguće je uraditi mnogo toga

Irhad Suljić

26.03.2019

Studenti uče i donošenje dobrih odluka u kratkom roku – moraju odlučiti u prva 3-4 sata šta će se raditi i onda to moraju realizirati u sljedećih 8-9 sati.

Na Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu 6. 3. 2019. u 9:45 h ulazim i na recepciji pitam za arhitektonsko takmičenje koje se dešava negdje u zgradi. Jedan čovjek mi govori da ne zna o čemu se radi, drugi ga prekida i govori kako je takmičenje počelo u 9:00 h i održava se u biblioteci, uz desne stepenice; skrenuti desno, pa opet desno kroz vrata.

Unutrašnjost fakulteta nije se mijenjala otkad sam posljednji put bio tu, 2007. godine, na predavanju Pjera Žalice o filmskim setovima i maketi kuće koja se gradila na Hridu za njegov film Kod amidže Idriza. Treće skretanje desno i prolazim kroz stara dvokrilna leptir-vrata, gdje me dočekuje renovirana i proširena biblioteka Arhitektonskog fakulteta, koja totalno odudara od svega što sam vidio od ulaznih vrata do nje. Studenti kažu da su presretni što su prošle godine dobili novu biblioteku. Kažu da je puno bolja od stare, gdje su knjige bile slagane i po prozorima. Ali, i pored toga morali su se buniti na prvobitnu cijenu godišnje članarine od 80 KM koju su im snizili na 50 KM. Kasnije su mi rekli da je renoviran i amfiteatar u kojem sam bio na Pjerovom predavanju.

U biblioteci sjedi 65 studenata, podijeljenih u timove od dvije do četiri osobe. Na stolovima stoje svježe otvorene konzerve Red Bulla i Oaza vode. Još uvijek se radi na brainstormingu o idejama za koncept; fokusirani su na zadatak koji je ispred njih i moje fotografisanje im ne ometa koncentraciju. S početkom takmičenja u 9:00 h, studenti Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Internacionalnog Univerziteta u Sarajevu dobili su zadatak da na zadatom prostoru u Cirihu dizajniraju šta god žele – za to imaju rok od 12 sati.

Ekipa iz Asocijacije studenata Arhitekture me dočekuje, jedan od timova je njihov, a oni su zaslužni za organizaciju čitavog događaja i uvrštavanje Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na ovogodišnje izdanje DOCExDOCE takmičenja u arhitekturi. Od fakulteta su dobili biblioteku na korištenje, a niko od profesora ne prisustvuje, niti je dio organizacije i toka takmičenja. Ambasadorica takmičenja na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu je Medina Hadžić.

DOCExDOCE ili 12 puta 12 je evropsko takmičenje za studente arhitekture koje se ove godine održava po treći put. Ovog puta imamo najviše učesnika do sada – 25 ambasada-fakulteta u više zemalja Evrope. Prethodna dva izdanja takmičenja brojala su samo tri fakulteta, i ovo je sada puno viši nivo. Koncept takmičenja je takav da studenti dobiju temu u 9 sati ujutro i imaju 12 sati da proizvedu idejno rješenje, koje poslije svi u isto vrijeme šalju putem interneta. 12 puta 12 znači 12 sati rada i 12 nagrada. Takmičenje promovira jednakost, jer nije bitno odakle ste, iz koje zemlje i s kojeg fakulteta, svi imaju jednake uslove rada i jednaka su pravila za sve. Zemlja osnivačica je Španija – takmičenje je poteklo iz Granade u Španiji, a ove godine, između ostalih, učestvuju Španija, Francuska, Belgija, Njemačka, a s Balkana Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora, te Mađarska i Rumunija. Ovo se trenutno dešava u svim navedenim zemljama; studenti u ovom trenutku sjede u svojim fakultetima-ambasadama i rade. Ovo je naša prva godina da učestvujemo, i drugi smo po broju učesnika od svih tih 25 ambasada. Imamo oko 65 učesnika u našoj ambasadi, ali ima i onih koji rade onlajn, od kuće. Trenutno samo Budimpešta ima više učesnika od nas. Nakon što studenti večeras u 21 h uploaduju svoje radove, kreće preces evaluacije koji predvodi internacionalni žiri, i to traje otprilike mjesec dana, nakon čega slijedi svečano proglašenje pobjednika. Pošto mi nećemo moći da putujemo u Španiju da prisustvujemo toj dodjeli nagrada, organizovat ćemo izložbu naših radova, odnosno radova naših studenata, i tada ćemo imati prenos uživo da vidimo ko je pobijedio. Na takmičenju kod nas trenutno su studenti Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i studenti Internacionalnog Univerziteta u Sarajevu, a na području Bosne i Hercegovine, pored Sarajeva, takmičenje se dešava i u Banjaluci, priča Medina Hadžić.

 

 

 

Nastavio sam fotografisati zauzete takmičare i takmičarke u biblioteci, a Haris Handžić, jedan od studenata učesnika, pristao je podijeliti svoje mišljenje o takmičenju.

Htio bih pohvaliti, prije svega, Asocijaciju studenata arhitekture što su nas uključili u ovo takmičenje. Očekujem da će ponuđena rješenja biti veoma inovativna i kreativna jer je ovo mogućnost da se studenti raznih kulturoloških pozadina iskažu na internacionalnoj sceni. Nadam se da će nove generacije prepoznati značaj ovakvih događaja i da će narednih godina odziv biti još veći, priča Handžić.

Odlazim i skoro 12 sati kasnije vraćam se na Arhitektonski fakultet u Sarajevu da ispratim kraj takmičenja. U holu me dočekuje portir koji zna za takmičenje, ali nije siguran bi li me trebao pustiti. Nakon nekoliko minuta ubjeđivanja, ipak mi je dozvoljeno da se popnem do biblioteke. 

Radovi su već uploadovani, neki studenti već su spremni i na vratima, neki se protežu umorni od cjelodnevnog sjedenja, neki još uvijek pričaju, okupljeni oko laptopa na čijm ekranima su prozori njihovih radova, dok ekipa Asocijacije studenata arhitekture posprema stvari i vraća sve u početno stanje. Svi su vidno umorni, dvanaest sati rada je urodilo plodom u obliku fizičkog i psihičkog umora. Uprkos svemu, studentice i studenti kraj takmičenja dočekali su s optimizmom i bili su zadovoljni onim što su uspjeli smisliti i uraditi u tom vremenskom roku.

Današnji dan je poprilično drugačiji u odnosu na svakodnevni život, a Boga mi i na druge dane na ovom fakultetu koji ipak, zahvaljujući studentima, drži korak s Evropom, koliko je to moguće. Arhitektura kao arhitektura, i mi kao arhitekti smo poprilično čudni ljudi, a ovo je pokazatelj koliko se mnogo može uraditi za dvanaest sati kada rokovi pritisnu čovjeka. Posebno mi je drago što se Arhitektonski fakultet u Sarajevu prijavio i što ima najviše takmičara nakon Budimpešte. Svi su dobili dvanaest sati rada, što mislim da nije premalo, iako za jedan arhitektonski projekat nekada treba i tri godine. Međutim, ljepota arhitektonske struke je da imate širok dijapazon zadataka, od koncepata do punih realizacija: idejni projekat, pa izvedbeni, pa planiranje gradilišta, građenja, i tako dalje. Najvažnija stvar ovdje je ideja i koncept, sve ostalo je arhitektonski jezik koji objašnjava vašu zamisao. Koncept je u principu stvar za koju treba jako puno učiti, jako puno čitati, pojasnio je Hamza Agić, jedan od učesnika.

Učesnica Zerina Salketić je zaključila kako je dan bio produktivan i jako zanimljiv.

Mislim da smo na kraju postigle ono što smo htjele. Koncept dvanaest sati može biti umarajući, ali opet – radi se samo o jednom danu. Dvanaest sati za jednu ideju i jedan projekat je sasvim ok, sve manje bi bilo premalo vremena da se sve izvede, da se svi crteži urade, da se uradi 3D. Nekada za samo idejno rješenje, konceptualno, za neko malo detaljnije rješenje treba više vremena i komplikovano je da se sve uradi u jednom danu, istaknula je Zerina Salketić.

Veoma je zanimljiva ovakva vrsta takmičenja u arhitekturi, kao i to što su studentice i studenti iz BiH bili učesnici. Utisak o provedenom vremenu sa studentima na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu govori da su oni gladni inovacija, promjena i hvatanja koraka s ostalim univerzitetima u Evropi. Ne ulazeći u to kakvo im tehničko znanje njihov fakultet može pružiti, čini se da već odavno ne ispiriše nikakve novitete u sferi kreativnosti, standarda u nauci i zanimanju za koje ih osposobljava. Ovo takmičenje je nakratko povezalo domaće studente i studentice sa evropskim i omogućilo im da pokažu svoju kreativnost i znanje na djelu. Pored toga, pružilo im je i mogućnost vlastite inicijative u organizaciji, a vladalo je i raspoloženje koje iskazuje kako je vrijeme da se napokon odmakne od politike koja vrši stagnaciju obrazovanja. Sada je samo ostalo da čekamo rezultate.

Neki od sarajevskih timova sa DOCExDOCE takmičenja Školegijumu su povjerili slike svojih radova: El-Gazija Bajramović, Haris Handžić, Esma Hećimović i Sabira Muftić radili su na projektu LIMMATLINE; Selver Učanbarlić i Ajdin Salihović na ORIGAMI PLAZA projektu; Elmedina Imamović, Davud Kosovac i Eldar Kurtović na 24YTH PAVILLION-u; Erna Beus, Ilma Avdagić i Denis Rončević na EPISODE ONE: STAN LIMMAT projektu i Ena Tahirović, Amila Vrabac, Mijo Tadić i Mersim Suljkanović na projektu LA VERDE ANIME.

 

 

Na internet-stranici DOCExDOCE arhitektonskog takmičenja piše kako je cilj takmičenja da se fokus prebaci na studente i da se oni uključe u praktični rad, ali i u interakciju između evropskih škola i fakulteta arhitekture. Pravila su da svi učesnici/ce moraju biti studenti/ce prvog ciklusa ili master-studija arhitekture u 2019. godini; učesnici/ce moraju biti u timovima od 2 do 4 člana, s tim da ne mogu biti članovi u više timova; svi učesnici/ce moraju dostaviti dokaze o svom studentskom statusu u slučaju da to organizacija zahtijeva; mogu učestvovati na dva načina – onlajn ili u organizaciji arhitektonskog fakulteta koju vodi oficijelni/a ambasador/ica; svi radovi moraju biti dostavljeni u digitalnom formatu putem e-maila ili uploadovani na oficijelnoj stranici takmičenja na dan takmičenja. Radovi moraju biti na engleskom, španskom ili francuskom. Plaćanje participacije za učešće ne postoji, aplikacije su otvorene od 3. marta 2019. godine sve dok se ne popune mjesta. Tema će biti dostavljena na dan takmičenja. Dokumentacija će timovima biti dostupna na internetu i sadržavat će sve potrebne pisane i grafičke informacije, tako da će timovi razumjeti temu i predstaviti svoje rješenje. Tema će biti predstavljena na samom početku takmičenja. Žiri je sastavljen od devet članova: Darius Karácsony (Švicarska/Austrija), Javier Castellano Pulido (Malaga, Španija) Tomás García Píriz, (Granada, Španija), José Miguel Pedraza García (Granada, Španija), Alejandro Muñoz Miranda (Granada, Španija), Alain Simon (Brisel, Belgija), Zhou Xianjun (Šangaj, Kina), José Miguel Gómez Acosta (Granada, Španija), Ricardo Hernández Soriano (Granada, Španija). Nagrade se uručuju prvom osvojenom mjestu u iznosu od 1.500 €, dobije se paket arhitektonskih magazina i Building information modeling (BIM) osnovni kurs; drugo mjesto osvaja 800 €, paket arhitektonskih magazina i Building information modeling (BIM) osnovni kurs, dok treće mjesto osvaja 500 €, paket arhitektonskih magazina i Building information modeling (BIM) osnovni kurs. Pored nagrada za prva tri mjesta, postoji i osam počasnih nagrada koje se sastoje od Building information modeling (BIM) osnovnog kursa i jedne nagrada publike, koja se sastoji od paketa arhitektonskih magazina.

 

Za Školegijum je govorio i Nicolás Martínez Rueda, kreator arhitektonskog takmičenja DOCExDOCE.

Po kojim kriterijima žiri ocjenjuje radove studenata?

Žiri će ocjenjivati teorijski okvir datih prijedloga, inovativnost pristupa i primjerenost objekta naspram konteksta u kom je lociran. Grafički kvalitet panela će se također ocjenjivati. 

 

Da li brzina utiče na kvalitet rada?

Brzina utiče na cjelovit kvalitet projekata, globalno gledano, ali iz iskustva znamo da su najbolji projekti, njih 12 ili bar 11 koje bira žiri, uvijek visoko-kvalitetni, čak i ako ih poredimo s projektima koji se bave istom temom, a koji se rade cijeli semestar.

 

Zašto je vrijeme limitirano na samo 12 sati?

Iz nekoliko razloga, a glavni je da se osigura da studenti uživaju u takmičenju, bez brige o količini posla koji imaju na fakultetu. Intenzivno rade 12 sati, ali nakon toga više ne moraju razmišljati o takmičenju ukoliko to ne žele.

 

Šta studenti nauče iz takmičenja?

Oni razviju jako bitne vještine koje će im služiti u budućnosti. To je prije svega efikasnost rada u timu. Nema prostora za velike svađe ili nesuglasice, jer je tako malo vremena za ostvarenje cilja. Moraju biti koordinirani da bi mogli proizvesti kvalitetnu infografiku. Tu je i donošenje dobrih odluka u kratkom roku. Moraju odlučiti u prva 3-4 sata šta će se raditi i onda to moraju realizirati (grafički) u sljedećih 8-9 sati. Osim toga, možemo govoriti i o razumijevanje rada u kompleksnim arhitektonskim i historijskim kontekstima jer pripremimo opsežan dokument o historijskoj, problemskoj i kulturnim pozadinama takmičarske lokacije.

 

Na linkovima prvog i drugog izdanja arhitektonskog takmičenja DOCExDOCE moguće je vidjeti dostignuća učesnika/ca.

Najnovije

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Crno je iza roze naočala

Fontoplumo

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Za sada caruje dosada

Fontoplumo

Sudbina nadarene djece zarobljena politikom

Djeca s ničije zemlje

Anisa Mahmutović

Ususret najavljenom štrajku prosvjetnih radnika

Doprinos roditelja kvalitetu obrazovanja

Marko Ban

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Formativno, sumativno, uzaludno ili praćenje, vrednovanje i ocjenjivanje

Fontoplumo