Obrazovna politika

Analfabe&ha

Pismenost, imenica muškog roda

Marina Veličković

10.08.2018

Zašto je više nepismenih žena nego muškaraca?

Foto: JR Eyerman - Gledanje filma Bwana Devil u 3D tehnici, u kinu Paramount, Hollywood, 1952.

Ključna riječ: Popis stanovništva ili cenzus (lat. census) – organizovano prikupljanje raznih podataka o stanovništvu koje u određenim vremenskim razmacima (obično 10 godina) ili po potrebi provodi jedna država. Kao dio popisa stanovništva često se provodi popis domaćinstva, poljoprivrednih gazdinstva, izbjeglica i sl. Populaciona komisija Ujedinjenih nacija je predložila da se, zbog mogućnosti poređenja podataka između raznih država, popisi obavljaju krajem (1960, 1970, 1980...) ili početkom (1961, 1971, 1981...) decenije.

 

Po­pis sta­no­vniš­tva je u Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni prvi put na­kon 1991. go­di­ne iz­vršen 2013. go­di­ne, između 1. i 15. okto­bra. Re­zul­ta­te je u ju­nu 2016. go­di­ne, sko­ro tri go­di­ne na­kon za­vršet­ka po­pi­sa, obja­vi­la Agen­ci­ja za statis­ti­ku BiH. Na pre­ko 250 stra­ni­ca iz­vje­štaj po­kri­va de­mo­gra­fi­ju, po­pis sta­no­va i zgra­da te agri­kul­tu­ru. Unu­tar po­glav­lja o de­mo­gra­fi­ji 46 stranica po­svećeno je obra­zo­vnim ka­ra­kte­ris­ti­ka­ma sta­no­vniš­tva. Ispi­ta­na je (ne)pi­sme­nost sta­no­vniš­tva pre­ko 10 go­di­na sta­ros­ti po spo­lu, sta­no­vniš­tvo sta­ro pre­ko 15 go­di­na po najvi­šoj za­vrše­noj ško­li i spo­lu i sta­no­vniš­tvo sta­ro pre­ko 10 go­di­na pre­ma kom­pju­ter­skoj pi­sme­nos­ti i spo­lu.

Pi­sme­nost je de­fi­ni­sa­na kao spo­so­bnost da oso­ba sa ra­zu­mi­je­va­njem pročita izja­vu o svom sva­ki­daš­njem živo­tu, a kom­pju­ter­ska pi­sme­nost kao spo­so­bnost oso­be da obra­di tek­st, izra­di ta­be­le, ko­ris­ti e-ma­il i in­ter­net. (Spo­so­bnost da oba­vi bar je­dnu od tih akti­vnos­ti regis­tro­va­na je kao dje­li­mična kom­pju­ter­ska pi­sme­nost.)

 

Broj­ke

Na ni­vou države pro­ce­nat ne­pi­sme­nog sta­no­vniš­tva je 2,82: 0,79% mu­ška­ra­ca i 4,76% žena. Po­da­ci su raz­vrsta­ni sa­mo po spo­lu, a ne i po go­di­na­ma, ta­ko da je iz ove broj­ke te­ško izvući za­ključak kom­plek­sni­ji od vi­še je ne­pi­sme­nih žena ne­go mu­ška­ra­ca. Na pi­ta­nja da li je pro­blem no­vo­nas­tao, i ko­je ka­te­go­ri­je sta­no­vniš­tva su na­ju­groženi­je, ne može se od­go­vo­ri­ti na osno­vu ta­kvih ogra­ničenih po­da­ta­ka. Ta­kođer se na osno­vu njih ne mo­gu po­ku­ša­ti ponu­di­ti ni rje­še­nja. Ka­da se po­da­ci raz­dvo­je na en­ti­te­te i Dis­trikt Brčko, ne­pi­sme­nost žena i da­lje os­ta­je vi­ša no ne­pi­sme­nost mu­ška­ra­ca u sve tri po­li­tičke cje­li­ne. U Fe­de­ra­ci­ji BiH naj­niži je pro­ce­nat ne­pi­sme­nih, 2,63% (pro­ce­nat žena je 4,46%), ne­što vi­ši je u Brčko dis­tri­ktu, 2,83% (4,61% za žene), a u Re­pu­bli­ci Srpskoj je naj­vi­ši, 3,17% (5,32% za žene). Za oko 1% sta­no­vniš­tva ne pos­to­je in­for­ma­ci­je, što bi mo­glo bi­ti sta­tis­tički re­le­van­tno uko­li­ko ovaj 1% sačinja­va­ju ne­ke od ka­te­go­ri­ja sta­no­vniš­tva sa izraženim vi­šim stu­pnjem (ne)pi­sme­nos­ti. Na općin­skom ni­vou, Ku­pres u RS ima naj­vi­ši stu­panj ne­pi­sme­nos­ti žena od 39,42%, a pra­te ga Trno­vo u FBiH sa 18,91% i Kneževo u RS sa 18,47%. Ovo­li­ki ne­sraz­mjer može se obja­sni­ti činje­ni­com da je Ku­pres RS ma­la općina (po­pi­sa­no je sve­ga 300 sta­no­vni­ka), sa re­la­ti­vno sta­rom po­pu­la­ci­jom, pro­sje­ka od 53,71 go­di­ne, te da je pro­blem brojčano ma­nje aku­tan.

 

Slika 1

 

Dru­ga ispi­ta­na ka­te­go­ri­ja unu­tar obra­zo­va­nja je bi­la for­mal­no obra­zo­va­nje na­kon 15 godina sta­ros­ti. U Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni 122.057 žena ne­ma ni­ka­kvo for­mal­no obra­zo­va­nje, dok je ta broj­ka pet pu­ta niža za mu­škar­ce (24.021). Ako se ovaj po­da­tak uzme u ob­zir, onda je re­la­ti­vno ma­la ra­zli­ka u pi­sme­nos­ti između spo­lo­va izne­nađujuća i im­pli­ci­ra da žene određeni ni­vo osno­vne pi­sme­nos­ti stiču van sis­te­ma for­mal­nog obra­zo­va­nja. Ta­kođer je in­te­re­san­tan po­da­tak da je vi­še žena ne­go mu­ška­ra­ca u ka­te­go­ri­ji sta­no­vniš­tva ko­joj je naj­vi­ši stu­panj for­mal­nog obra­zo­va­nja osno­vna ško­la, ali je i vi­še žena ne­go mu­ška­ra­ca u ka­te­go­ri­ji sta­no­vniš­tva ko­ja ima za­vrše­nu vi­šu ško­lu, fa­kul­tet ili aka­de­mi­ju. Bi­tno je ovaj poda­tak kon­tek­stu­ali­zi­ra­ti: činje­ni­ca da je 148.079 žena sa za­vrše­nim vi­so­kim obrazovanjem, nas­pram 137.543 mu­škar­ca, u odno­su pre­ma to­me da je 122.057 žena bez ika­kvog obrazova­nja nas­pram sa­mo 24.021 mu­škar­ca, upućuje na za­ključak da izvor pro­ble­ma ni­je sa­mo ro­dna dis­kri­mi­na­ci­ja, već ro­dna dis­kri­mi­na­ci­ja u kom­bi­na­ci­ji sa stru­ktu­ral­nom so­cio-eko­nom­skom ne­je­dna­kos­ti.

 

Kom­pju­ter­ska pi­sme­nost

U dru­goj ka­te­go­ri­ji stu­panj kom­pju­ter­ske pi­sme­nos­ti i dje­li­mične pi­sme­nos­ti bio je ne­što veći kod mu­ška­ra­ca ne­go kod žena. Bi­tno je na­gla­si­ti da su se od­go­vo­ri na ovo pi­ta­nje zasni­va­li na sa­mo­pro­cje­ni (za ra­zli­ku od pro­cje­ne pi­sme­nos­ti, ko­ja se tes­ti­ra­la), te da ih sho­dno to­me tre­ba i kon­tek­stu­ali­zi­ra­ti: mo­guće je da žene je­su ma­nje kom­pju­ter­ski pi­sme­ne ne­go mu­škar­ci, kao po­slje­di­ca ne­sraz­mje­ra u ge­ne­ral­noj pi­sme­nos­ti, ali je ta­kođer mo­guće i to da je nji­ho­va pro­cje­na sop­stve­nih mo­gućnos­ti (ili pro­cje­na oso­be ko­ja je da­va­la odgovore na pi­ta­nja) niža od nji­ho­vog stvar­nog zna­nja, odno­sno uvje­to­va­na pa­tri­jar­hal­nim vri­je­dnos­ti­ma i ro­dnim ulo­ga­ma unu­tar do­maćin­stva. Ta­kođer je ne­op­ho­dno problematizira­ti činje­ni­cu da mu­škar­ci i žene možda ne­ma­ju po­dje­dnak pris­tup kompjuterima, što u iz­vje­šta­ju ni­je na­ve­de­no.

Iz re­zul­ta­ta po­pi­sa se vi­di da je u bh. druš­tvu vi­še ne­pi­sme­nih i neo­bra­zo­va­nih žena ne­go mu­ška­ra­ca.

 

Na ni­vou države pro­ce­nat ne­pi­sme­nog sta­no­vniš­tva je 2,82: 0,79% mu­ška­ra­ca i 4,76% žena.

 

Međutim, ono što iz po­pi­sa ne sa­zna­je­mo jes­te ko­je ka­te­go­ri­je žena su na­ju­groženi­je, te ko­ji su ra­zlo­zi da pos­to­je ra­zli­ke u pi­sme­nos­ti i obra­zo­va­nju. Činje­ni­ca da u iz­vje­štaj ni­su uključene de­ta­ljni­je in­for­ma­ci­je o pris­tu­pu obra­zo­va­nju im­pli­ci­ra da država još uvi­jek ni­je spre­mna da se uhva­ti u ko­štac sa sop­stve­nim od­go­vor­nos­ti­ma na po­lju obra­zo­va­nja. Tek ka­da država bu­de spre­mna da de­ta­ljno is­traži uzrok pro­ble­ma moći ćemo početi razgovarati o po­ten­ci­jal­nim rje­še­nji­ma. Spre­ga ka­pi­ta­li­zma i pa­tri­jar­ha­ta može nam ponuditi dje­lić od­go­vo­ra – obra­zo­va­nje ko­šta i iz nužde će se u većini slučaje­va pre­dnost da­ti obra­zo­va­nju mu­škog dje­te­ta, jer se sma­tra da mu­ško di­je­te os­ta­je u po­ro­di­ci, dok žen­sko uda­jom odla­zi i svo­je obra­zo­va­nje odno­si. Ova­kvo re­zo­no­va­nje vi­di obra­zo­va­nje i pi­sme­nost kao strik­tno trži­šno fun­kci­onal­ne: cilj ni­je sti­ca­nje zna­nja, već ospo­so­blja­va­nje djete­ta da bu­de kom­pe­ti­ti­vno na po­lju ra­da i proi­zvod je lo­gi­ke slo­bo­dnog trži­šta.

 

Ko­me tre­ba pi­sme­nost

Ovo nas vraća na osno­vno pi­ta­nje – na šta mi­sli­mo ka­da go­vo­ri­mo o pi­sme­nos­ti stanovništva? Da li je spo­so­bnost čita­nja rečeni­ce sa osno­vnim ra­zu­mi­je­va­njem za­is­ta kriterij pi­sme­nos­ti ko­ji nam je u 21. sto­ljeću još uvi­jek za­do­vo­lja­va­jući? Da li je ure­du da od svog obra­zo­vnog sis­te­ma i države ko­ja ga kre­ira tražimo ta­ko ma­lo?

 

Činje­ni­ca da je 148.079 žena sa za­vrše­nim vi­so­kim obra­zo­va­njem, nas­pram 137.543 mu­škar­ca, u odno­su pre­ma to­me da je 122.057 žena bez ika­kvog obra­zo­va­nja nas­pram sa­mo 24.021 mu­škar­ca, upućuje na za­ključak da izvor pro­ble­ma ni­je sa­mo ro­dna dis­kri­mi­na­ci­ja, već ro­dna dis­kri­mi­na­ci­ja u kom­bi­na­ci­ji sa stru­ktu­ral­nom so­cio-ekonomskom ne­je­dna­kos­ti.

 

U stu­di­ji Naj­pi­sme­ni­je države svi­je­ta (The Wor­ld’s Most Li­te­ra­te Na­ti­ons) ko­ju je ne­da­vno spro­veo John Mil­ler, na uni­ver­zi­te­tu Cen­tral Con­nec­ti­cut Sta­te Uni­ver­sity, pi­sme­nost se ne shva­ta sa­mo kao spo­so­bnost čita­nja, već se odno­si i na obra­zo­vne po­li­ti­ke i re­sur­se za podršku pi­sme­nos­ti ko­je države pružaju svo­jim građani­ma i građan­ka­ma (od bro­ja bi­bli­ote­ka i dne­vnih no­vi­na, pre­ko bro­ja go­di­na oba­ve­znog obra­zo­va­nja, do dos­tu­pnos­ti kom­pju­te­ra). Ono što ova stu­di­ja pre­po­zna­je jes­te da je pi­sme­nost druš­tve­na, a ne in­di­vi­du­al­na od­go­vor­nost, da je pi­sme­nost po­je­din­ca u in­te­re­su ci­je­le za­je­dni­ce, te da je pi­sme­nost oblik kul­tu­re. Da je ispi­ti­va­na spo­so­bnost čita­nja, Sin­ga­pur bi bio naj­pi­sme­ni­ja država, no po hi­bri­dnim kri­te­ri­ji­ma ko­ji su ko­ri­šte­ni, na vrhu lis­te je za­vrši­la Fin­ska. Ka­ko je autor stu­di­je izja­vio za Gu­ar­di­an,[1] ne pos­to­ji ko­re­la­ci­ja između bro­ja go­di­na oba­ve­znog obra­zo­va­nja i pisme­nos­ti, ali on sma­tra da pos­to­ji ko­re­la­ci­ja između pi­sme­nos­ti i kul­tu­re ko­ja ci­je­ni i promo­vi­ra čita­nje.

Očito je da pos­to­ji ro­dna dis­kri­mi­na­ci­ja ka­da go­vo­ri­mo o pi­sme­nos­ti i obra­zo­va­nju u Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni, i ne­op­ho­dno je ot­kri­ti nje­ne uzro­ke i ra­zvi­ti ja­vne po­li­ti­ke ko­je bi ci­lja­no ovaj pro­blem rje­ša­va­le. Ovo je po­sao za državu, a to znači po­sao i za ro­di­te­lje, nas­ta­vni­ke i učeni­ke ko­ji od države mo­ra­ju za­hti­je­va­ti kva­li­te­tni­je obra­zo­va­nje, bo­lje opre­mlje­ne bibliote­ke, le­kti­re ko­je bi za cilj ima­le kod učeni­ka i učeni­ca pro­bu­di­ti lju­bav ka čita­nju, a ne grč u želu­cu, udžbe­ni­ke ko­ji su re­le­van­tni i za­ba­vni i ško­le ko­je pos­to­je zbog svo­jih đaka, a ne da bi se sva­ke dru­ge go­di­ne ko­ris­ti­le u svrhu do­ka­zi­va­nja hu­ma­nos­ti i do­bro­na­mjer­nos­ti izbor­nih kan­di­da­ta.

 

I šta sad?

Da bi se mo­gao shva­ti­ti pu­ni obim pro­ble­ma ne­pi­sme­nos­ti ne­op­ho­dno je pri­ku­plje­ne podat­ke bo­lje kon­tek­stu­ali­zi­ra­ti. S ob­zi­rom na to da su na ispu­nje­nim for­mu­la­ri­ma uno­še­na go­di­šta ispi­ta­ni­ka, raz­dva­ja­nje po­da­ta­ka o ne­pi­sme­nos­ti po go­di­na­ma ne bi za­hti­je­va­lo pono­vni izla­zak na te­ren. Prvi ko­rak je sa­zna­ti ko­li­ko je ne­pi­sme­nih ma­lo­lje­tni­ca i maloljetni­ka sta­ri­jih od 10 go­di­na, a za­tim ko­ji su pro­cen­ti ne­pi­sme­nos­ti za pu­no­lje­tno stano­vniš­tvo. Dru­gi ko­rak je ana­li­zi­ra­ti ra­spo­dje­lu ne­pi­sme­nog sta­no­vniš­tva po ru­ral­nim i ur­ba­nim sre­di­na­ma, za šta su ta­kođer pri­ku­plje­ne in­for­ma­ci­je, ko­je su tre­nu­tno sa­mo razvrsta­ne po općina­ma. Treži ko­rak bi bio pri­ku­plja­nje in­for­ma­ci­ja o bro­ju ško­la po gla­vi sta­no­vni­ka, te o pro­sječnoj uda­lje­nos­ti od ško­la za po­dručja u ko­ji­ma je pro­ce­nat ne­pi­sme­nos­ti naj­vi­ši. Tek ka­da bu­de­mo zna­li ove osno­vne po­dat­ke biće mo­guće početi raz­go­va­ra­ti o kon­kre­tnim rje­še­nji­ma. Od­go­vor­nost je na aka­dem­skoj za­je­dni­ci da in­sis­ti­ra na metodološkoj ri­go­ro­znos­ti ko­ja po­pi­su ne­dos­ta­je, te da pro­ble­ma­ti­zi­ra re­zul­ta­te po­pi­sa sho­dno to­me, kao i da ni­vo dis­kur­sa po­ma­kne sa na­ci­onal­nih ras­pra­va na ana­li­zu upi­tni­ka. Kon­kre­tno: ko­ja pi­ta­nja su pos­tav­lje­na, ka­ko i za­što, ko­ja ni­su, i šta nam to go­vo­ri o po­li­ti­ci i to­me šta država želi i ne želi da zna, ko­je pro­ble­me je spre­mna, a ko­je ni­je spre­mna da pre­po­zna. Za početak: da li je za nju pro­blem to što ne­pi­sme­nih žena ima vi­šes­tru­ko vi­še ne­go ne­pi­sme­nih mu­ška­ra­ca?

 

Tekst je prvobitno objavljen u 17. broju Magazina za pravedno obrazovanje Školegijum u oktobru 2016. Posljednji, 24. broj, možete kupiti na trafikama u BiH.

 

[1] Alison Flood. Finland ranked world’s most literate nation, The Guardian, 11.3.2016. Dostupno na: https://www.theguardian.com/

Najnovije

Ahmed Omerović, ministar obrazovanja u Vladi Tuzlanskog kantona

Škola je žrtva

Anisa Mahmutović

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 01

Fušnote

Nusret Ahmetović

Saudin Sivro, predsjednik najbrojnijeg sindikata predškolskog i osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo  

Svjedočimo kvazireformama

Rubina Čengić

Reakcija na tekst Ko i kako u BiH zastupa Konvenciju o pravima djeteta?

Save the Children podsjeća na očuvanje dječije dobrobiti i zaštitu njihovih prava

Školegijum redakcija

Privatnost djeteta u političkom marketingu

Ko i kako u Bosni i Hercegovini zastupa Konvenciju o pravima djeteta?

Nenad Veličković