Utopila je u ovoj svojoj morskoj pjesmi i svoj strah od krajeva, od kraja ljeta, od kraja dana, od noći i mraka koji dođu nakon trka.

Ne treba bježati od loših osjećanja. Ok je i to. I plakati radi nedostajanja, i radi straha, i radi tuge.

Pustolovine braće Kret zovu po braći Kret, a oni ne bi mogli ništa da nema Koki i Avive – one su tu glavne, a nema ih ni u naslovu!

Tokom razgovora primjećuje da dječak grubo od mame traži doručak i da bi sigurno mogao sam napraviti doručak.

U dobroj poeziji ništa nije slučajno, kažem ponosno za kraj trećeg dana našeg eksperimenta, čiji nastavak već sa zebnjom iščekujem.

A može li se trauma liječiti? – pita. Može. Ne sama trauma, ali ono što je ona pokvarila. Nekad nije lako, nekad traje dugo, ali može.

Šta je to ljubav, kako dvije osobe mogu biti same kad su jedna s drugom, zašto nam je nekad samoća potrebna, šta je samoća, a šta usam...