Lektira

Školegijum lektira 20

Vrapci Van Pea

Erih Koš

Roman Vrapci Van Pea inspirisan je stvarnim događajem, kampanjom istrebljenja četiri štetočine kineskog predsjednika Mao Ce Dunga, tokom perioda od 1958. Do 1962. godine, koja je dovela do masovnog uništavanja pacova, muha, komaraca i vrabaca. Procjene govore da je za dvije godine, do 18. marta 1960, ubijeno oko dvije milijarde vrabaca, što je narušilo ekološku ravnotežu. Bez vrabaca, kao prirodnih neprijatelja, namnožili su se insekti koji su uništavali usjeve, što je rezultiralo periodom Velike gladi, tokom koje je za dvije godine umrlo najmanje 15 miliona ljudi. Kampanja je nastavljena i poslije marta 1960, ali su vrapci zamijenjeni žoharima.

Međutim, iskusan čitalac shvatiće već nakon prvih rečenica da je priča o kineskim vrapcima alegorija i da se cijela knjiga odnosi na holokaust. Tonom hroničara koji pedantno i reklo bi se ravnodušno izvještava o masovnom ubijanju nedužnih ptica, Koš je uspio da precizno rekonstruiše mehanizme kojima totalitarizmi aktiviraju iracionalno u ljudima, zatomljuju humanost i pokreću mase na zločinačko djelovanje.

Tu hladnu objektivnost zadržava skoro do samog kraja, kad iz njega provale, u promijenjenoj intonaciji, nevjerica i očaj:

Vrapci su izdržavali više no što su mogli. I gotovo dvaput koliko se pretpostavljalo da mogu. Celih osam časova leta bez odmora, bez hrane i bez vode. Samo svojim krilima I svojom jakom dušom. Ali sad više nisu mogli. Umirali su. Umirali još gore u vazduhu, u letu, i već sasvim hladni I ukočeni stizali dole na zemlju. Stotine odjednom, hiljade, desetine, stotine hiljada. Milioni. Svi. Svi. Svi. Svi. Svi. Svi. Do jednoga.