Metodika

Inkluzija

Toplina školskog prosjeka

Anes Osmić

27.01.2016

Kako nadarenoj djeci omogućiti da ostvare svoje potencijale kroz nastavni proces

DIAC Images

Nekidan me je učenik na času tužno upitao moram li baš deset puta ponoviti razliku između priloga i pridjeva. Nakon drugog ponavljanja, jedan drugi učenik kreće da se vrpolji, gađa papirićima druge, hoda po učionici, ali kad god treba da ponovi šta sam rekao, na kojoj smo stranici ili šta sad radimo, u sekundi tačno odgovori. Jasmina većinu časa u zadnjoj klupi čita ozbiljne knjige. Da li su ova djeca nadarena ili im je nastava samo dosadna? Kolegica, učiteljica, bila je fascinirana kada je njen učenik u drugom razredu pored aviona i helikoptera kao vazdušna prijevozna sredstva naveo letjelicu i balon. Također, taj dan smo radili oblike iz matematike. Zadatak je bio da se okruglo, kockasto, koso oboji različitim bojama. Benjamin je glavu na crtežu obojio i žutom i crvenom. Na moje pitanje zašto je to uradio, odgovorio je da je glavu obojio crvenom jer je okrugla i žutom jer se žutom trebalo obojiti uspravno. Zar to nije nadareno dijete? – upitala me mašući rukama. Na osnovi Renzulijeve koncepcije (1978), nadarenost se definira kao stanje uravnoteženosti između intelektualnih sposobnosti, kreativnosti, predanosti zadatku i kognitivnih zahtjeva. Kako škola danas, uopće, gleda na ovu skupinu djece i kako da im nastavnik adekvatno pristupi?  

Kako prepoznati nadareno dijete u razredu?

Prema definiciji koju je dao Marland (1971), darovita djeca mogu pokazivati potencijal u općim intelektualnim sposobnostima, specifičnim akademskim sposobnostima, kreativnim sposobnostima, sposobnostima vođenja i rukovođenja, umjetničkim sposobnostima,  psihomotornim sposobnostima. Nermin Đapo, Ismet Dizdarević i Jadranka Kolenović-Đapo s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u radu Identifikacija intelektualno nadarenih učenika srednjih škola Kantona Sarajevo[1] ističu da se mnoštvo načina otkrivanja i identifikacije nadarenih osoba može svesti na dvije osnovne metode: metodu procjenjivanja i metodu testiranja (mjerenje relevantnih osobina, kao što su inteligencija, specifične sposobnosti, kreativnost itd.). Procjenjivanje najčešće rade nastavnici, ali i roditelji i vršnjaci, a ponekad se koristi i samoprocjena učenika. S obzirom da se temelje na subjektivnosti, metode procjenjivanja, uglavnom, služe za prepoznavanje potencijalno nadarenih učenika, dok se za donošenje dijagnoze o nadarenosti primjenjuju standardizirani mjerni instrumenti za mjerenje relevantnih osobina. Na osnovu spomenutog istraživanja, kao objektivne parametre praćenja nadarenosti možemo uzeti: a) izražene sposobnosti razumijevanja kompleksnih situacija, b) pronalaženje značenja u događajima, c) smisleno percipiranje i mišljenje, d) dosjećanje značenja poznatih riječi i sposobnosti verbalnog komuniciranja, e) sposobnosti uočavanja i rješavanja problema koji zahtijevaju misaono manipuliranje verbalnim simbolima i sposobnosti utvrđivanja veze između elemenata skupa te f) sposobnosti kreativnog mišljenja.

 Kud svi, tu i nadareni - u toplinu školskog prosjeka.

Kada da pored priprema za čas, posebne pripreme za djecu s poteškoćama u razvoju, roditeljskih sastanaka, razredništva, administracije, dopunske, osmišljavam i posebne metode rada s talentovanom djecom – iskren je komentar nastavnice matematike na naše pitanje kako radi s nadarenom djecom u razredu. Na pitanje mogu li se sekcije iskoristiti adekvatno za maksimiziranje potencijala nadarene djece, još iskrenije odgovara: Sekcije su čista formalnost. Postoje samo kada je neko takmičenje ili neka manifestacija. U toplini školskog prosjeka, gdje se pažnja iole još posveti problematičnim, neradnicima ili bezobraznim, nadarena djeca prepuštena su roditeljima. Roditelj je ključna osoba za prepoznavanje, razvijanje i usavršavanje nadarenosti djeteta. Amna ističe da nije bilo njene mame da ona danas ne bi bila tako dobra pijanistica. Mama je bila ta koja me bodrila, ohrabrivala, vodila na takmičenja, te ona koja me upisala u muzičku školu da tu razvijam svoje muzičke vještine. U redovnoj školi, na časovima muzičkog, za to najčešće nije bilo vremena.

U razgovoru za Školegijum, psihologinja Emina Osmanović ističe da se u našem obrazovnom sistemu naglašava samo lingvistička i logičko-matematička inteligencija, dok se ostali tipovi inteligencije (spacijalna, muzička, intrapersonalna, interpersonalna, tjelesno-kinestetska inteligencija) zanemaruju. Na taj način se u potpunosti zanemaruju djeca sa razvijenim umjetničkim sposobnostima, psihomotornim sposobnostima ili sposobnostima vođenja i rukovođenja. Osmanović kao problem u ovoj priči vidi i praksu vrednovanja reproduktivnog, a ne produktivnog znanja, kao i činjenicu da su u našim školama ocjene jedini motivator. Razvijene sposobnosti i kreativnost bez motivacije ne dovode do postignuća. Ocjena nije za svakog učenika motivator. Također, nisko samopoštovanje, intenzivne emocije sa kojim dijete ne zna da se nosi i druge specifične teškoće mogu dovesti do toga da talentovani učenici ostanu neprimijećeni. Dosada smo uradili sve da od darovitih i talentovanih učenika napravimo prosjek. I ako ništa, barem smo u tome dobri – da pravimo prosjek.

Nihada Čolić, savjetnica ministra za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, stava je da se pitanje nadarene djece treba sistematski riješiti. Treba oformiti tim ljudi koji bi radio s nadarenom isto kao i s djecom s poteškoćama u razvoju. Ministarstvo za sada nadarenu djecu prepoznaje jedino preko zahtjeva za akceleraciju, tj. mogućnost preskakanja razreda, te pored ove inicijative, savjetnica ministra za obrazovanje Kantona Sarajevo ne zna ni za jednu drugu inicijativu kada su u pitanju nadarena djeca. A da pozitivnih praksi u radu s nadarenom djecom ipak ima, svjedoči majka učenice Treće gimnazije. U Trećoj gimnaziji na inicijativu Vijeća roditelja i psihologinje ove škole pokrenut je proces inkluzivne nastave koji uključuje i nadarenu djecu. Inicijativa Kritički prijatelj uvezuje nastavni kadar škole i roditelje prvenstveno u prepoznavanju nadarene djece, a zatim i u usavršavanju njihovih vještina kroz rad s prosječnom djecom. Na pitanje da li je to adekvatan rad s nadarenom djecom majka odgovara da jeste jer na taj način nadarena djeca mogu još više istražiti područje svoje nadarenosti, te kroz rad s drugom djecom usavršiti svoje kompetencije. Dodaje da u Trećoj gimnaziji u razvijanju daljih kapaciteta nadarene djece učestvuju i profesori s fakulteta. Da je Prirodno-matematički fakultet otvoren za rad s nadarenom djecom tvrdi i Larisa Kekić, bivša studentica fizike, koja je u okviru studijskih vježbi na sekcijama fizike vježbala s učenicima srednjih škola zadatke za takmičenja.

Smjena školskog sistema – škola po mjeri djeteta

Priča o nadarenoj, kao i o djeci s poteškoćama u razvoju ukazuje na važnost individualnog pristupa djetetu, te organiziranja škole po mjeri djeteta. Individualni obrazovni plan, IOP, međunarodno je priznat i zakonom podržan u mnogim zemljama uključujući SAD, Australiju, Kanadu, Novi Zeland i Veliku Britaniju. Program IOP u nastavu unosi elastičnost, različite mjere koje omogućavaju da se napredak pojedinačnog učenika zabilježi na njemu najprimjereniji način, te vodi u potpunosti računa o potrebama pojedinog djeteta ili mlade osobe. Odgovor na pitanje kako da nastavnik organizira nastavu inkluzivnu i za nadarene učenike, prema Daliboru Adžiću iz Agencije za odgoj i obrazovanje iz Zagreba, treba ići prema načinima na koji će se određeni sadržaji za darovite učenike planirano ostvariti unutarpredmetnim i međupredmetnim povezivanjem, te integracijom sadržaja za koje daroviti učenici pokazuju interes. Kao dobar primjer iz vlastite prakse navodi primjer integrirane nastave o temi Voda - izvor života. U mjesečnom je planiranju bilo predviđeno obraditi temu vode u različitim nastavnim predmetima. Uključili su se svi, od hrvatskog jezika do vjeronauka, s posebnim naglaskom na to da nositelji aktivnosti budu darovita djeca iz određenog područja svog interesa, a učitelji mentori samo dobri putokazi. Adžić ističe primjer učiteljice mentorice nadarenog učenika iz matematike koja je odgovorila na hipotetsko pitanje svog kolege vjeroučitelja: Kakve veze ima matematika s vjeronaukom? Konstruirala je pitanje problemskog tipa koje se bavilo izračunom prosječne proporcije križa za razapinjanje u rimsko doba u odnosu na prosječno ljudsko tijelo u Isusovo vrijeme. Za laike bi taj višestruko složen zadatak bio nerješiv, ali je iznenađenje bilo još veće jer su zadatak riješili, uz darovitog učenika, još nekoliko učenika koji nisu do tada bili detektirani kao daroviti.

 Učenici koji imaju likovnog ili glazbenog talenta mogu se pozabaviti kombinacijama različitih tehnika kako bi riješili određenu pred njih postavljenu problemsku situaciji. Integrirani su nastavni sadržaji hrvatskog jezika o temi biblijskog lika patnika - Joba - te je stvoren problemski zadatak: kako njegove osjećaje, opisane u književnom obliku, iskazati u različitim kombinacijama likovnog i glazbenog izričaja. Kombinacije mogu biti naoko nespojive, ali u konačnici izvrsne i vrlo poučne. Učenica s izraženim talentom za glazbu dosađivala je učiteljici iz glazbene kulture, učitelju tjelesnog i vjeroučitelju koji vodi kulturno-umjetničko društvo. Iako nije bila do sedmog razreda detektirana kao darovita, kroz ovaj projekat njezine su odlike uočene i u suradnji sa trima predmetnim učiteljima dobila je zadatak osmisliti koreografiju za nastup školskog KUD-a. Zadatak je bio višestruko složen jer je uključivao odabir plesača, glazbala, glazbenika, odjeće (narodne nošnje) te je zahtijevao i neke vještine i sposobnosti koje nisu bile izravno vezane uz glazbeni talent. Uz identificiranje darovitog djeteta u glazbi, ova je učenica svojim umijećem u rješavanju postavljenoga zadatka dokazala da je, zapravo, višestruko nadarena. Pokazala je sposobnosti u nekoliko područja, uključujući intelektualno, akademsko, kreativno, socijalno ili lidersko, te psihomotoričko područje.

Jedan od načina podrške potencijalno darovitoj djeci jeste i rad u manjim grupama.  Manja grupa, u kojoj su djeca podjednakih interesa i sposobnosti, omogućuje stvaranje stimulativne okoline, rad se jednostavnije planira, ideje se slobodnije razmjenjuju pa i one neobične. Adžić rad u manjim skupinama detaljnije objašnjava u radu Darovitost i rad s darovitom djecom, kako teoriju prenijetu u praksu, te predlaže sljedeće teme za rad u manjim skupinama: dječije eksperimente koji oponašaju prirodne pojave: Mojoj mašti nema kraja – izražavanje osjećaja pri promatranju prirodnih ljepota, Zamisli-učini igre za razvijanje ekološke svijesti, Odgovor je svaki dan-jer brz jezik ja imam – poticanje i izražavanja pri dodiru različitih tekstura materijala u prirodi, Igre za poticanje misaonih procesa – osjećati zatvorenih očiju, Rad na projektu – ličnom i skupnom vezanom uz npr. vodu, drvo i slično, Darovito dijete i okoliš – korelacija s drugim predmetima, Igre s igračkama izrađenim od priručnog materijala skupljenog u prirodi. Čini se da dobrih praksi i načina ima. Ostaje još samo da svaki nastavnik procijeni vlastitu nadarenost umijeća koordinacije kreativnosti, igre, realnih kapaciteta i vremena.


[1] Identifikacija je bila prvi dio projekta EUREKA - Identifikacija, profesionalna orijentacija i rad sa nadarenim učenicima. Projekt EUREKA proveden je s ciljem da se na sistematičan i cjelovit način organizira rad s nadarenim srednjoškolcima. U sklopu je projekta tijekom zimskog odmora održana Zimska škola za nadarene učenike srednjih škola Kantona Sarajevo, dvotjednoga intenzivnog trajanja, za četiri znanstvena područja (fizika, psihologija, ekologija i informatika). Program je rada koncipiran tako da zadovolji njihove kognitivne, emocionalne i socijalne potrebe. Jedan je od ciljeva bio da se sudionicima pruži mogućnost da kroz aktivno sudjelovanje povećaju interes za daljnje akademsko usavršavanje, te razvijaju kognitivne i motivacijske faktore važne za donošenje adekvatnije odluke o budućem visokoškolskom obrazovanju. Težište je rada bilo na realizaciji istraživačkih projekata i prezentaciji rezultata. Sudionici su samostalno izabrali problem, a zatim kroz mentorsko praćenje radili na pripremi istraživačkog nacrta, realizaciji istraživanja te javnoj prezentaciji dobivenih rezultata.

Najnovije

Znanje je dostupno, ali mu se ne pristupa!

I kamion pun banana dovoljno je radioaktivan da pokrene detektor

Amna Dervišagić

Malo o tome kako povezati znanja

Svi smo mi jedna velika cjelina

Vedran Zubić

Ocjene i povratne informacije

Napravila sam eksperiment – nisam ocijenila testove

Maksuda Muratović

Dnevnik nastavnice

Važno je i super što smo nastavnice! Koje su vaše supermoći?

Vernesa Manov

Dnevnik nastavnice

Ima li života na dnu?

Aida Šarić