Nova čitanja

Koje su to dobre prakse uspješnih obrazovnih sistema?

U Finskoj ili Južnoj Koreji, ne radi se o pronalaženju prave škole

Školegijum redakcija

02.03.2015

Zajedničko i za Finsku i za Južnu Koreju jeste duboko poštovanje prema učitelji(ca)ma i njihovom akademskom uspjehu. U Finskoj se prima tek jedna od deset prijava na programe obuke učitelj(ic)a. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća zatvoreno je 80 % pedagoških fakulteta – ostali su samo najbolji programi koji su podigli status edukator(ic)a u ovoj zemlji.

Enes Kurtović

Prije pedeset godina, i Finska i Južna Koreja imale su katastrofalan obrazovni sistem. Finska je kaskala za ostatkom Evrope u ekonomskom smislu, a Južnu Koreju je opustošio rat. Međutim, u proteklih su pola stoljeća obje države temeljno promijenile svoje škole i danas ih cijeli svijet pozdravlja kao zemlje koje imaju jako dobre rezultate kada je obrazovanje u pitanju. Šta je onda to što druge zemlje mogu naučiti od ova dva uspješna, ali dijametralno suprotna, modela obrazovanja? Donosimo vam priču o uspješnim aspektima obrazovnog sistema u Finskoj i Južnoj Koreji.

Korejski model: strogoća i vrlo naporan rad

U nekim dijelovima Azije hiljadama godina je jedini način da uspijete u društvenom i ekonomskom smislu (ali i da nađete siguran posao) bio taj da položite ispit pred ispitivačem koji je ujedno i carev namjesnik, kaže Marc Tucker, predsjednik i izvršni direktor Nacionalnog centra za obrazovanje i ekonomiju. Na ispitu ste morali pokazati odlično vladanje materijom, a sam izlazak na ispit je bio kao neka vrsta napornog obreda prelaska na novi nivo. U mnogim konfučijanskim zemljama rezultati ispita još uvijek predstavljaju glavno mjerilo kada je u pitanju uspjeh u obrazovanju.

Među ovim zemljama nalazi se i Južna Koreja, koju smatraju najekstremnijom ali i najuspješnijom: u ovoj zemlji je postignuta pismenost od 100 %, a na međunarodnim komparativnim testovima među najuspješnijim je na svijetu (uključujući kritičko razmišljanje i testove analiziranja). Ovaj uspjeh, međutim, ima svoju cijenu: pritisak na učenike i učenice je ogroman. Talenat nije nešto na što se obraća pažnja jer se u ovoj kulturi, prije svega, cijeni marljivost i naporan rad. Ne postoji izgovor za neuspjeh. Djeca naporno uče tokom cijele godine, u školi  i kod kuće. Naporan rad, prema njima, čini vas pametnim.

Oni vjeruju da moraju proći jedan jako težak period u svojim životima da bi sebi osigurali odličnu budućnost, kaže Andreas Schleicher, jedan od prvih ljudi PISA-e i savjetnik za obrazovnu politiku Organizacije za ekonomsku kooperaciju i razvoj. Radi se o kratkoročnoj patnji i dugoročnoj sreći. I nisu samo roditelji ti koji vrše pritisak na svoju djecu: u ovoj se kulturi cijeni konformizam i red, pa je prisutan veliki pritisak od strane drugih učenika i učenica. Ovakve prakse u društvu prisutne su i u najranijem stadiju obrazovanja, kaže Joe Tobin, profesor na univerzitetu u Georgiji koji se bavi međunarodnim komparativnim istraživanjima. U Koreji su, kao i u drugim azijskim zemljama, razredi jako veliki (što je u Americi, recimo, totalno nepoželjno), pa je zadatak učitelj(ic)a da vode razred kao da se radi o zajednici, te da stimuliraju razvijanje odnosa između učenika i učenica. U Americi je, recimo, zadatak učitelj(ic)a prvenstveno da razviju osobnu vezu sa svakim đakom, ali i da redovno interveniraju u pojedinačnim odnosima među đacima.

Jasno je da imate bolje i lošije načine da obrazujete djecu, kaže Amanda Ripley, autorica knjige Najpametnija djeca na svjetu: i kako su postala takva. Međutim, ukoliko bih za svoje dijete morala birati između prosječne američke škole i prosječne korejske škole, nerado bih izabrala korejsku. Činjenica je da u današnjem svijetu djecu treba učiti kako da uče, kako da naporno rade i kako da ih ne pokoleba neuspjeh. Korejske će ih škole naučiti tome.


Finski model: vanškolske aktivnosti i unutarnja motivacija

U Finskoj, međutim, đaci uče i o strogoći i o fleksibilnosti. Oni koji se bave obrazovanjem kažu da je finski model – utopija.

U Finskoj je škola centar zajednice, tvrdi Schleicher. Ona ne samo da pruža obrazovanje, nego i socijalnu podršku. Obrazovanje tamo predstavlja kreiranje identiteta.

U finskoj se kulturi poštuje unutarnja motivacija i individualna potraga za onim što đake zanima. Školski dan je relativno kratak, ali ispunjem vannastavnim aktivnostima koje organiziraju škole jer se u Finskoj vjeruje da se najviše uči van učionice.  (Izuzetak su sportske aktivnosti koje ne organiziraju škole nego lokalne vlasti.) Trećinu časova u srednjim školama predstavljaju izborni predmeti, a moguće je čak izabrati i koje ćete predmete polagati na prijemnom ispitu za fakultet. Pritisak je sveden na minimum, a ono što se promovira su različiti načini učenja.

To ne znači da ne postoji strogoća u akademskom smislu, koja proizlazi iz historije ove zemlje, zarobljene među evropskim silama, kaže Pasi Sahlberg, predstavnik finskog modela obrazovanja i autor knjige Lekcije iz Finske: šta svijet može naučiti iz finske obrazovne reforme.

Ključ je u obrazovanju. Nema puno Finaca koji žive van Finske. Zbog toga ljudi ovdje obrazovanje shvataju malo ozbiljnije. Niko van Finske ne priča ovim našim čudnim jezikom. Finska je dvojezična i svaki đak uči i finski i švedski. I svako ko želi biti uspješan nastoji naučiti barem još jedan jezik, najčešće engleski, ali također se uči i njemački, francuski, ruski i drugi jezici. Čak i mala djeca znaju da niko ne priča finski van Finske, te da, ukoliko žele uraditi nešto sa svojim životom, moraju naučiti još jedan jezik.

Zajedničko i za Finsku i za Južnu Koreju jeste duboko poštovanje prema učitelji(ca)ma i njihovom akademskom uspjehu. U Finskoj se prima tek jedna od deset prijava na programe obuke učitelj(ic)a. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća zatvoreno je 80 % pedagoških fakulteta – ostali su samo najbolji programi koji su podigli status edukator(ic)a u ovoj zemlji. Oni na časovima provedu 600 sati godišnje, a ostatak vremena provedu pohađajući programe profesionalnog usavršavanja, sa drugim kolegama i kolegicama, đacima i njihovim roditeljima. U SAD-u, recimo, učitelji/ce u razredu provedu 1100 sati godišnje. Vrlo im malo vremena preostaje za suradnju, interakciju ili stručno usavršavanje.

Autorica: Amy S. Choi

Originalni tekst: What the Best Education Systems are Doing Right 

Prevela: Merima Dervišić

Foto: E. Kurtović

Pročitajte i:

Pitanja prije odgovora: kako do idealnog časa?

Najnovije

Izvještaj žirija nakon konkursa Šta je tebi AI

Ni žiriju nije bilo lako

Školegijum redakcija

Objavljujemo pobjednike konkursa Šta je tebi AI?

Školegijum redakcija

Razglednice iz Jajca

Nikad kasno za učenje i zabavu

Josipa Kulenović

Razglednice iz Tešnja, Doboja, Maglaja 3

Od čilanja do ćutanja

Mirela Buljubašić

Poznata imena autora/ica pet najboljih radova

23. februara tri prvoplasirana

Školegijum redakcija