Odgojni aspekti

Povodom neulaska učenika u Sinagogu

Saglasnost naša svagdašnja

Fontoplumo

06.06.2023

U Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo riječ saglasnost spominje se 33 puta, nijednom uz imenicu roditelj.

Foto: Dans, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons

Neslavna posjeta osnovaca jedne sarajevske opštine bogomoljama i kulturno-istorijskim znamenitostima u drugoj, petnaestak kilometara udaljenoj opštini, vrhunski je primjer licemjerja obrazovnih vlasti i obrazovnog sistema u Kantonu Sarajevo, kao i njegove hinjene multikulturalnosti. Podsjećanja radi, dio učenika je ostao ispred ulaza u sarajevsku sinagogu jer roditelji nisu dali saglasnost za posjetu njenoj unutrašnjosti. Ko biva: smiješ probati kolače, ali preko stakla izloga slastičarne

U cijeloj priči takvi su roditelji najmanje bitni. Oduvijek je bilo i biće ljudi koji preskaču tramvajske šine da ih ne udari struja i koji misle da je homoseksualnost zarazna bolest. Ništa ih ne može spriječiti ni da takva ubjeđenja prenesu na svoje potomstvo. To je, na koncu, njihovo neotuđivo pravo. Problem nastaje kada ono počne da ugrožava neko drugo pravo, pa još i zakonom zagarantovano. I kada potomstvo zbog toga postane, žargonski rečeno, ograničeno kao balkon, a oni koji to ne smiju pred ograničenjima zatvore oči.

U članu 25 Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo stoji: Škola ne može preduzimati bilo kakve mjere i aktivnosti kojima bi se ograničavala sloboda izražavanja sopstvenih i upoznavanja drugih i drugačijih vjerskih uvjerenja. Škola će (isti član) unapređivati i štititi vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga. U članu 6 piše: U školama je zabranjena svaka vrsta diskriminacije učesnika u odgojno-obrazovnom procesu zasnovane na spolu, rasi... religiji ili vjerovanju… u vezi s nekom nacionalnom zajednicom… Na koncu, u Zakonu se riječ saglasnost spominje 33 puta, nijednom uz imenicu roditelj. 

Direktor škole čiji je dio učenika ostao s vanjske strane vrata sarajevske sinagoge smatra da akcenat ni ne treba biti na tome, nego na onome što je dobro urađeno. On je, kaže, posljednji koji bi uskratio saglasnost, ali na roditelje ne može uticati.

Ali hajde da ponovimo gradivo: kada je dijete sa školom u muzeju, kinu, bogomolji, na izletu, ono je u školi, instituciji koju su djeca zakonski obavezna pohoditi, bez saglasnosti roditelja. 

Neko je, vjerujem, stručan i zdrave pameti procijenio da je posjeta sarajevskim bogomoljama u najboljem interesu osnovaca multikulturalnog i, barem deklarativno, za sve ljude otvorenog Sarajeva. Zašto je onda za to zatražio saglasnost roditelja i zašto je, kada je dio njih saglasnost uskratio, odlučio da pogazi član 25 Zakona, pa poduzeo mjere i aktivnosti koje ograničavaju upoznavanje drugih i drugačijih vjerskih uvjerenja? Zašto roditeljima koji su uskratili saglasnost za ulazak u kjafirske bogomolje nije pojašnjeno da je upravo to primjer diskriminacije na temelju veze s nekom nacionalnom zajednicom? Zašto roditeljima koji djeci uskraćuju uvid u drugo i drugačije nije objašnjeno da je škola zakonom obavezna unapređivati i štititi vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga? Kako je, na koncu, moguće njegovati multikulturalnost i vjersku toleranciju tamo gdje samo konstitutivni imaju sva prava, dok su svi ostali zaostali

Da li je, gospodo u Skupštini Kantona Sarajevo, ovo željeni ishod školovanja i unaprijeđenih zakonskih rješenja u obrazovanju? I zašto, konačno molim odgovor, za realizaciju nastavnog plana i programa treba saglasnost roditelja?

Da li je vrijeme da reaguje ministrica Naida Hota Muminović kao što je prošle godine reagovala kada je direktorica škole djeci zabranila da u vrijeme nastave odlaze na vjerske obrede ili ih obavljaju u školi. I tada je podsjećala na član 25 stav (3) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju („Službene novine KS“, br. 23/17, 33/17, 30/19, 34/20 i 33/21), u kojem je jasno propisano da škola ne može preduzimati bilo kakve mjere kojima bi se ograničavala sloboda izražavanja sopstvenih i upoznavanja drugih i drugačijih uvjerenja?

*

- Hej, bolan, što ne uđe juče u sinagogu?

- Babo nije potpisao saglasnost.

- Što?

- Kaže da je to haram i da nemam šta da tražim u bogomolji čifuta koji ubijaju našu braću Palestince. Šta ima unutra?

- Ništa strašno. Nikad veći svijećnjak nisam vidio, sedam svijeća u njega stane. A eho je baš cool, kao da si na vrhu planine. Rekli su nam da je sinagoga stara 120 godina i da je treća po veličini u Evropi. Ne kontam kako su je sagradili bez struje?

- Ko će ga znati. Pitanje je je li istina da je baš tako stara.

Ako mislite da ovakav dijalog može biti samo namaštan, naivniji ste od onog koji vjeruje da je Sarajevo multikulturalno i da obrazovne vlasti rade u najboljem interesu djece.

Najnovije

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

3C + 4S = 0

Fontoplumo

Uloga Vijeća roditelja u promjenama u obrazovanju

Glava u pijesku

Savka Skarić

Uz novogodišnju čestitku maturantima

Usudite se znati i osloboditi se autoriteta

Smiljana Vovna

Šta fali dresuri

Ja hoću život, pseći život...

Amer Tikveša

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Nasilje nad ženama i Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju školu u FBiH

Fontoplumo