Nova čitanja

Kad Ministastvo vodi na usavršavanje

Ugrađivanje u holokaust

Nenad Veličković

30.05.2022

U e-mailu koji stiže iz Ministarstva nastavnici/učesnici/putnici se obavještavaju da se karte ne mogu kupovati individualno...

Ilustracija: aquatarkus / Shutterstock.com

Prošle godine u maju jedan broj srbijanskih nastavnika pohađao je online seminar čiji su voditelji bili stručnjaci iz Yad Vashema. Jedan od rezultata zanimljivih i korisnih predavanja i razgovora je da će cijela grupa biti pozvana u sedmodnevnu posjetu Yad Vashemu čim se normalizuje situacija oko pandemije i ponovo uspostave međunarodni letovi za Izrael, odnosno čim se zemlja otvori poslije anti-kovid mjera.

Prije mjesec je polaznicima tog seminara stigao dopis iz Ministarstva obrazovanja da će posjeta biti organizovana od 27. 7. do 3. 8. u Jerusalimu, ali da svi učesnici moraju ponovo da apliciraju Ministarstvu. Od učesnika se tražilo da pogledaju informativno-obrazovni film o Yad Vashemu i popune prilično bizarnu tabelu frazama o ishodima, postignućima i kompetencijama. To je za neke učesnike bio prvi signal da će bavljenje holokaustom otići u krivom smjeru. 

Od nastavnika zaposlenih u školama tražilo se i da dostave pisanu saglasnost direktora za učešće, ili odsustvo, iako se seminar događa u vrijeme njihovog odmora. Obaviješteni su i da će sami snositi troškove putovanja (avionom) do Tel Aviva, kao i da će platiti kotizaciju u iznosu od 100 dolara.

Sredinom maja stigla je informacija nastavnicima koji su prošli selekciju (Ne! Nije greška. Ministarstvo zaista koristi ovu logorsku terminologiju.) da će okvirna cijena avio-karte biti 420 eura. Tu je već zazvonio i prvi alarm, jer je cijena karte Beograd – Tel Aviv, preko Istanbula, u tom trenutku koštala od 28.000 do 31.000 dinara (od 240 do 265 eura, po najnepovoljnijem kursu). Malo čudno, priznaćete – da državno ministarstvo obrazovanja mešetari s cijenama karata za putovanje nastavnika koji sami plaćaju svoje stručno usavršavanje u oblasti metodike podučavanja o holokaustu. Ne samo da im taj put ne plaća, što bi bio jedini normalan gest države koja zaista hoće da se tom temom pošteno bavi, nego im ga prodaje po višoj cijeni. 

U četvrtak (19. maja) učesnici dobijaju e-mail iz Ministarstva upućen turističkoj organizaciji Miross, u kojem su svi putnici dodani u cc. Dio e-maila je i tabela predviđenih putnika: deset nastavnika, dvije osobe iz Ministarstva, prevodilac (iako je radni jezik engleski i uslov za prijavljivanje za putovanje na seminar je znanje engleskog jezika), jedna osoba iz Muzeja žrtava genocida, još jedna osoba za koju nema informacije da li je iz škole ili neke institucije, i dvije linije u tabeli bez imena i bilo kakvog kontakta, sa naznakom ZUOV (Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja). Ukupno, dakle, 17 putnika: deset nastavnika, šest osoba iz institucija i jedna za koju nema podataka gdje radi. Nejasno je šta je te osobe kvalifikovalo za ovaj put, tj. da li su i one morale popunjavati aplikaciju i proći selekciju odgovarajući na pitanja o ishodima, kompetencijama i postignućima.

Isti dan (19. maja) iz Ministarstva stiže informacija da Miross predlaže dvije mogućnosti leta. Jednu preko Istanbula za 420 eura, drugu preko Frankfurta (!!) za 500 eura. Malo detaljniji pregled ovog e-maila (proslijeđenog i učesnicima, nastavnicima) pokazuje da je to ponuda koju je Miross poslao Ministarstvu 28. aprila. Zašto je Ministarstvo čekalo preko 20 dana da je proslijedi potencijalnim putnicima?

U petak (20. maja) Miross svima šalje e-mail da je karta sada 520 eura i da mora tokom dana da se potvrdi da li svi sa spiska žele da plate ovu kartu. U tom trenutku na većini pretraživača karta slične strukture (Beograd – Istanbul – Tel Aviv) košta od 286 do 330 eura. 

Isti dan (petak, 20. maja) kasnije popodne stiže potvrda učešća (leta) za zaposlene u Ministarstvu i jedne od osoba sa spiska nastavnika za koju se ispostavlja da je direktorka škole. 

U e-mailu koji stiže iz Ministarstva nastavnici/učesnici/putnici se obavještavaju da se karte ne mogu kupovati individualno, da moraju svi istovremeno ući u Izrael, jer su na spisku Ministarstva, a to opet zato što je u Izrael gotovo nemoguće ući individualno. Izvor Školegijuma (turistički vodič u Izraelu) osporava tačnost te informacije. Ne postoji ta vrsta ograničenja, tj. moguće je ući u Izrael i individualno, ali postoji drugi problem: izraelsko Ministarstvo unutrašnjih poslova drastično je pojačalo kontrolu u borbi protiv rada na crno, u čemu su turisti iz Srbije među opravdano najsumnjivijima. 

U ponedjeljak (23. maja) iz Mirossa stiže e-mail da je krajnji rok za potvrdu putovanja utorak, do 11 sati. U međuvremenu stiže i e-mail iz Ministarstva upućen Mirossu u kojem se agenciji dostavljaju imena dvoje ljudi iz ZUOV-a s pitanjem da li da ih dodaju u grupu ili da sačekaju da vide koliko će nastavnika potvrditi, pa ako ostane mjesta da ovo dvoje ubace u grupu. Pri tome je i njihov zdravstveni status upitan jer nisu vakcinisani, kako se to od svih putnika očekuje. Također se otkriva (kad su imena svih prijavljenih putnika najzad objavljena) da je osoba navedena kao prevodilac zapravo zamjenica direktorke i istraživačica u Centru za obrazovne politike. 

U trenutku kada završavamo ovu hronologiju netransparentne i manipulativne organizacije stručnog usavršavanja na temu holokausta u obrazovanju, moguće je da nastavnici koji su prije godinu učestvovali u online edukaciji i na neki načni zaradili ovo putovanje na kraju odustanu, jer ne žele da uz avionsku kartu kupuju i kapu s magarećim ušima. 

Za dodatna objašnjenja obratili smo se ministarstvu i Mirossu. Iz agencije su naveli kako postoji razlika individualnih i grupnih karata, kako u ceni tako i u uslovima rezervisanja, kupovine i usluga, shodno tome grupne karte mogu biti i jeftinije i skuplje od individualnih, a da je avio-prevoznika (i cijenu) biralo Ministarstvo u postupku javne nabavke, na osnovu ponude Mirossa. Ministarstvo prosvete i nauke nije odgovorilo na naša pitanja.

Najnovije

Izgubljeno u printanju

Žena, majka, freelancerica

Lamija Begagić

Hrvoje Klasić, profesor istorije/historije/povijesti

Povijest demantira sve mrzitelje i revizioniste

Rubina Čengić

Promocija u prepunoj sali Bošnjačke gimnazije

Nastavnice napisale priručnike o ishodima učenja

Hana Huskić

Istraživanje Sarajevskog otvorenog centra o položaju LGBTIQ+ osoba u obrazovanju

Nedovoljno senzibiliziranosti, informiranosti i empatije

Darko Pandurević

Dnevnik instruktorice

Pišem zlato, pamtim čokoladu

Jasmina Mršo