Odgojni aspekti

Tragom iskustva iz susjedstva – uloga dežurnih učenika u školama

Od izrabljivanja do dana za pamćenje

Maksuda Muratović

10.01.2020

Trebaju dežurati svi učenici, a ne kao sada – da u nekim odjeljenjima dežuraju samo bolji đaci, jer to utiče na njihovo samopouzdanje.

Foto: Školegijum

Na ulazima u osnovne i srednje škole širom Bosne i Hercegovine svakodnevno dežuraju učenici. Ova dežura definisana je internim pravilima škola ili dokumentom koji se obično zove Prava i dužnosti učenika, ali i kućnim redom škola, a pravilnik o dežurstvu učenika, radi jasnih odgovornosti i dužnosti, usvaja nastavničko vijeće. No, nedavno je u Hrvatskoj prosvjetna inspekcija, nakon anonimne prijave da su djeca izrabljivana i izložena teškom fizičkom radu, ukinula dežurstva đaka na ulazu u školu, a odluku je donijela pozivajući se na zakon koji govori o tome da je dijete u školi dužno biti na nastavi.

Razmišljajući kako je uopšte došlo do dežura učenica na ulazu u školske zgrade, razgovarala sam sa nekoliko direktora, pedagogica i kolega. Direktori su rekli da su to naslijedili od ranijih direktora i da su nastavili s tom praksom, a jedna od starijih kolegica rekla je da je to naslijeđe iz doba socijalizma, jer djeca na taj način razvijaju osjećaj odgovornosti. Naime, dežurni učenici vrijeme provode na ulaznim vratima škole i dočekuju roditelje koji dolaze na razgovor s učiteljicama i druge goste, putem razglasa čitaju obavijesti sa kojima djeca moraju biti upoznata, zvone za početak i kraj časa, ponekad kopiraju materijal za nastavu pojedinim učiteljima, a nekad budu zamoljeni da nastavnicima kupe užinu ili da plate račune, ali i da prenesu stolice iz učionice u učionicu, da obavljaju poslove koji nisu u opisu dežurstva.

Ponukana događajem u Hrvatskoj, provela sam malu anketu među roditeljima, kolegicama i đacima, s pitanjem da li je potrebno ukinuti ovaj oblik učeničkog angažmana.

Kolege prosvjetari kažu sljedeće:

  1. Dežuranje na ulazu škole dio je tradicije i ima svoju pedagošku i svaku drugu svrhu. Nije to samo dežuranje, to je i domaćinstvo, jer kad vam dođu stranke učite se ophođenju i komunikaciji.
  2. Dežurstva su regulisana kućnim redom škole koji usvaja vijeće roditelja, učenika i nastavno vijeće, a donosi ga školski odbor.
  3. Izrabljivanje??? Svašta! Mislim da u Japanu djeca sudjeluju u svemu: čišćenju škole, rade u kantini, i tako dalje....
  4. Kada bi učenici čistili razred u kojem samo oni imaju nastavu, ne bi bacali papire po podu i pod klupu... Znali su mi reći – nek čisti spremačica. Pitala sam ih da li kući isto tako bacaju smeće oko kante i stola i da li tada očekuju da ga mama skuplja... Škola je odgojno-obrazovna institucija.

 

Roditelji, pak, kažu:

  1. Zakon kaže da je dijete u školi dužno biti na nastavi.
  2. Dežurstvo najčešće nije u najboljem interesu đaka. Oblik dežurstva učenika koji se provodi tako da djeca sama stoje na vratima, razgovaraju sa stranim osobama koje dolaze u školu i legitimiraju posjetitelje smatramo neprimjerenim i suprotnim najboljim interesima djece. Na taj način djeca se dovode u neposrednu opasnost zbog mogućih incidentnih ponašanja posjetitelja, a i neopravdano se na njih prebacuje odgovornost za čuvanje škole, što mora biti na odraslima.
  3. Vrijeme provedeno u dežuranju najčešće nije odgovarajuće pedagoški osmišljeno, a učenici pritom gube nastavu.
  4. To ne bi trebala biti praksa, pogotovo jer učenik koji je na hodniku teško može sam biti zaštićen ili može spriječiti bilo koga da uđe u školu.
  5. Bit je u tome da dijete ne smije dežurati jer je ono tako prvo izloženo bilo kojem obliku opasnosti. I da treba tako biti – ne možemo uspoređivati današnje vrijeme s onim nekad koje je, istina, bilo lijepo, ali je prošlo. Nadalje, ako djeca u školi pomažu – to je dobro i pozitivno i tu ne bi trebalo biti problema. No, to se može i dalje provesti na dobrovoljnoj bazi, jer je to također dio odgoja, ali za dežurstvo na ulazu u školu veliko NE!
  6. Pa stvarno su svi poludjeli. Moja generacija je jedva čekala dan kad smo dežurni na hodniku, bili smo svi tako važni. I za sobom smo očistili stol poslije jela. U čemu je problem? Sutra ćete se žaliti da djeca nemaju radnih navika, a kako će ih i steći kad im ne date da mrdnu prstom?
  7. Pa, današnja djeca ne znaju ni za kakve obaveze! I sama sam mama i uvijek ih učim da moraju na neki način biti odgovorni, u odnosu na godine naravno. Nekada smo za tjelesnog odgoja kupili papiriće i sređivali školsko dvorište, a danas se roditelji žale ako im to djeca moraju raditi. I treba im malo odgovornosti, a ne da imaju odgovornost samo kad treba po igricama udarati.
  8. Djeca nisu došla u školu da rade i stiču radne navike. Oni su u školi da bi se zabavili i da im učitelji odrade sve i tako ih pripreme za život u kojem rad nije važan, nego je važno poznanstvo. Ko se to usudio tražiti od sunca maminog da radi i bude uredan i odgovoran?
  9. Kada sam u prvom razredu nosila knjigu s oglasima da pročitam, srce mi je lupalo kao ludo kad sam stajala pred vratima učionice u kojoj je sjedila moja simpatija, a trebalo je ući...
  10. Lako je bilo bit’ dežurni na vratima škole u ono vrijeme kad su roditelji nakon roditeljskog izlazili ljuti govoreći djeci: Razgovaraćemo kad dođeš kući.
    A sad kad roditelji dolaze naoružani i s namjerom da profesoru razbiju nos. Ne bih baš dozvolila da mi dijete bude dežurno na vratima. Ima radno mjesto portira/domara za to, pa neka nekoga zaposle.
  11. Sjećam se kako smo bili potkupljivi, te za dvije žvake i eventualno jedan sendvič ili kafu iz školske kantine zvonili par minuta prije, kako profesor ne bi ispitao još nekog učenika.
  12. To je posao za sigurnost, a ne za djecu. Koliko se puta dogodilo da je trebalo intervenisati zbog nasilnih osoba? Toga ima sve više i to nije posao učenika.
  13. Nekada su djecu sa dežurstvom, redarstvom i slično učili kako da budu odgovorna, uredna i slično, ali danas, u ovim naprednim vremenima, to je izrabljivanje i zlostavljanje.

 

A učenici nemaju dilema:

  1. Jedan od dražih školskih dana mi je kad dežuram na hodniku; dan bez nastave i dan kad se osjećam posebno važnim tamo sjedeći, otvarajući vrata i ispitujući ljude kome i kamo su došli, dok drugima traje nastava.
  2. Svi jedva čekamo taj dan... i molimo se da nestane struje da bismo ručno zvonili.
  3. Živim za taj dan, jer nisam na nastavi! Još nas po dvoje dežuramo, pa se uvijek lijepo družimo!
  4. Ma predivno, radujem se dežurstvu!
  5. To je dan kad je odgovornost na tebi, najljepši dan u školskoj godini.
  6. Ne znam šta je tu tako strašno, mislim da nije uredu da samo učenici sa ocjenama 4 i 5 mogu dežurati.

 

Evo do kakvih zaključaka sam došla nakon ove ankete:

  • Učenice i učenici vole da dežuraju, to pozitivno utiče na njih u smislu razvijanja odgovornosti i obaveza, koje nisu samo obrazovne, već́ i odgojne.
  • Trebaju dežurati svi đaci, a ne kao sada – da u nekim odjeljenjima dežuraju samo bolji učenici, jer to utiče na njihovo samopouzdanje.
  •  Gradivo koje propuste zbog dežurstva lako se da nadoknaditi, jer ima učenika koji ne dođu u školu iako nisu dežurni, i to samo da bi izbjegli testove iz nekih predmeta, naravno, uz podršku roditelja koji im to pravdaju.
  •  Za vrijeme nastave dežurni nastavnik uvijek je prisutan u školi i nije na nastavi, tako da dežurni učenici uvijek imaju sigurno okruženje u slučaju da se dogodi bilo kakva rizična situacija.
  •  Većina većih škola ima i zaštitare, ali opet su tu dežurni učenici koji imaju svoje obaveze.
  • U nekim školama neobavljanje dužnosti dežurnog učenika sankcionisano je kao lakša povreda dužnosti učenika ili neopravdani časovi i učenici su saglasni s tim, jer ako si postavljen za dežurnog učenika, moraš obavljati svoje dužnosti.

Najnovije

Učitelji sa posebnim potrebama

Ponekad i ne slutimo šta sve djeca razumiju

Amna Dervišagić

Zamislite da ste dijete

Roditelji nisu obučeni za roditeljstvo

Edina Međić

Porodični odnosi u učionici

Učitelj svom djetetu

Amna Dervišagić

Predstavljamo zadruge

Učeničke zadruge: Radišna Mladost iz Foče

Enes Kurtović

Zapisi iz učionice

Internet

Mirza Ahmetović