Nastavnička pitanja

Pismo učiteljice

Izvini, gospođo reformo

Edina Međić

07.10.2019

Povodom dana učitelja

Ilustracija: Africa Studio / Shutterstock.com

Svakog septembra najviše učiteljica ćete vidjeti u knjižari. One kupuju pernice i u njih stavljaju olovke, gumice, mašinice i sve ostalo što treba jednom đaku. To će naći svoje mjesto u učiteljicinoj torbi pored vlažnih i suhih maramica, flastera i svega drugog što može zatrebati.

Ljudi se tome čude jer ne znaju da to učiteljice pripremaju za svoje đake, za sve one koji zaborave, izgube ili nemaju...

Odnedavno učiteljica obavezno mora kupiti i rezervnu crvenu, plavu i crnu hemijsku olovku.

To nije za đake. To je za reformu u školama. Reforma je naredila da se u dnevniku rada broj sedmice piše crvenom, a redni broj dana i datum plavom. Ostvarene sate treba pisati crvenom, planirane plavom. Neradni dani su crveni, nenastavni plavi, a nastavni crni... Ili je možda obratno?!

Ja sam učiteljica koja ima veliki problem da shvati logiku ovih boja. Ne osjećam se dobro zato što to moj mozak nikako ne može pohraniti u trajnu memoriju.

Možda mi smetaju igrice koje su tu pohranjene i trebaju mi u toku dana?

Ili scenariji za časove? Možda smetaju slike mojih đaka kraj kojih su bilješke:

U ovom je dobar, možemo ići korak dalje, a ovo trebamo još vježbati...

Ovo ga raduje, a juče je zbog nečeg bio tužan i zamišljen... (Otkriti šta se dešava.)

Dva dana ispoljava netrpeljivost prema drugima (U čemu je problem?) I tako puta dvadeset. Pored njih su bilješke za roditelje:

Ovom roditelju je prvo dijete u školi i treba mu savjet...

Sa ovim trebam dogovoriti da zajedno djelujemo...

O ovom trebam razgovarati sa svim roditeljima...

U blizini su nove metode rada koje čekaju primjenu, ideje koje čekaju realizaciju i još toliko toga...

A možda je i vrijeme da kažem:

Izvini, gospođo reformo, ja to ne mogu zapamtiti. Nemoj me zatrpavati tabelama, spiskovima, planovima, evidencijama... Meni je važniji osmijeh mog đaka kad nešto uspije i razgovor kad je tužan. Važnija mi je priča o maci, djedu, nani i igra u razredu. Želim vremena da naučimo vezati pertle, da se smijemo onako bez ikakvog razloga i radujemo uspjehu svakoga. Meni su važniji odgovori na pitanja: Šta ću danas učiniti da im bude zanimljivo u školi? Šta ću danas učiniti da moji đaci budu sretni i izrastu u dobre ljude?

Boje jesu lijepe, ali su ovoj učiteljici najljepše na dječijem crtežu.

Ili je vrijeme da sebe reformišem?

Najnovije

O odlučivanju u školama

Ko je pozicija, a ko opozicija u zbornici

Nusret Ahmetović

Konkurs za posao u osnovnim i srednjim školama u Tuzlanskom kantonu

Diskriminatoran pravilnik i dalje na snazi

Anisa Mahmutović

Vrednovanje škola u Tuzlanskom kantonu

U eri e-dnevnika, pišimo olovkom

Smiljana Vovna

Inkluzivno obrazovanje iz perspektive nastavnice

Djeca s teškoćama sada nemaju ni obrazovanje ni rehabilitaciju

Nura Varcar

Drugi strani jezik u školama Tuzlanskog kantona

Francuski i može i ne može, ali turski može svakako

Smiljana Vovna