Odgojni aspekti

Poetske razglednice s mora i nazad (4/7)

Dan 4: Neočibne rejči

Lamija Begagić

25.08.2019

Tokom razgovora primjećuje da dječak grubo od mame traži doručak i da bi sigurno mogao sam napraviti doručak.

Foto: Lamija Begagić / Školegijum

Kako odmiču dani našeg eksperimenta tako se sve više vraćam unatrag i pokušavam obuhvatiti koliki smo put prešle zahvaljujući poeziji. Otvarale smo velike teme, pričale o samoći, o ljubavi, traumama, mentalnoj higijeni, diktaturi. Pričale tako da smo te teme, tako velike, smještale u naša spoznajna polja, jer dobra poezija za djecu samo je ona koja ne govori izvan dječijeg iskustva, a istovremeno taj manjak iskustva ne banalizira i ne potcjenjuje sposobnost djeteta da prihvati jezičku igru i kroz nju promisli svijet.

Igrajući se jezikom i govorom, zec iz pjesme Zec sa govornom manom koju smo analizirale drugog dana našeg eksperimenta govorio je o traumama, a moja mala čitateljka saznala ko su psihijatri i zašto je važno govoriti o problemima, a ne bolovati u sebi.

I sutradan, i dan poslije, kćerka je u neobaveznim razgovorima izvan eksperimenta govorila bez afrikata, vidno se zabavljajući, uvjerivši me tako da je više od svega vesele te igre u jeziku.

 

- Jesi li se mupala danas u koru?

- Kako?

- Mupala u koru!

- Aaaa! Jesam. Jesi ti pitala čjesme?

 

Nasmijem se. Radosna sam što je shvatila i objeručke prihvatila trik. Mislim da je danas savršen dan za Draganu Mladenović.

 

- Jesam. Čitala sam pjesme jedne pjesnikinje iz Srbije koju lično znam.

- Znači, živa je?

 

Često ima tu potrebu da propituje jesu li autorice i autori živi i uvijek se obraduje kada neko jeste: kao da savremenost spisateljice njoj garantuje prijemčiviju pjesmu.

 

- Živa i mlada. Ima dvije djevojčice, jedna je starija, druga mlađa od tebe. I piše super neobične pjesme.

- O čemu?

- O raznim stvarima. Ova je o hrani. Iz knjige je koja se zove Uljezi.

- Uljezi, kao oni Izbaci uljeza zadaci u Kolibriću?

- Tako je. Pjesma se zove Uljezov kuvar.

 

ULJEZOV KUVAR

 

Kada sam sinoć uljezo u kuću,

Zapalio sam sveklo (bio je mrak),

i rekao: Mama, gladan sam,

Daj mi doručak.

 

- Hoćeš škabete? – pitala je mama.

- Neću – reko sam – pažgete su bljak.

- Dobro, hoćeš li onda šangarepu?

- Ne pominji mi tu ljubičastu repu!

- Hoćeš rebarca od komarca,

ili možda mleko od jarca?

- Ne, fala – reko pre no ispeko –

ko takvu hranu jede,

posle ko beli medved prede.

- Onda ću za doručak savet da ti dam –

reče majka – najbolje da hranu

odsad sričeš sam.

 

- Baš je smiješna!

- Jeste. Šta misliš da je čini smiješnom?

- Pa te pogrešne riječi. I rebarca od komarca!

- Da. Misliš da su te krivo izgovorene riječi neki uljezi u ovoj pjesmi?

- Rebarca od komarca! – govori opet kroz grlat smijeh – izvini, to je presmiješno. I prebljak!

- Ne bi jela rebarca od komarca?

- Ne bih jela bube ni za živu glavu!

- A bi li pila mlijeko od jarca?

- Ne bih pila ni mlijeko od krave, a kamoli koze.

- A jarca?

- Pa jarac ne daje mlijeko. To je uljez.

- I šta su još uljezi?

- Škabete... Sveklo...

- Šangarepa?

- Da, šta je to?

- Šargarepa. To ti je mrkva.

- Ahaaa, ali mrkva nije ljubičasta! I to je uljez.

 

Nakon što smo pronašle sve uljeze, pokrećemo priču o tome ima li ova pjesma još nešto izuzev tih jezičkih igrica i duhovitosti i, ako nema, je li nam samo to dovoljno? Da li nam umjetnost nekad treba samo da nas nasmije i razonodi ili je tu uvijek nužna njena didaktička funkcija? Mora li nas naučiti ičemu ili nas može samo potaći na igru, upregnuti nam vijuge tako da u nastavku dana sami smišljamo svoje uljeze i skrivamo ih u svakodnevnom govoru?

Djevojčica tokom razgovora primjećuje da dječak grubo od mame traži doručak i da bi, ako je dovoljno velik da smišlja smiješne riječi, sigurno mogao i da si napravi doručak.

 

- A šta znači da doručak sriče sam? – pita.

- Sricati znači govoriti, izgovarati riječi.

- Dakle, uljez?

- Da. Supa se, recimo, može srkati, što, navodno, i nije neki manir, ali doručak se ne može sricati, osim ako shvatimo cijelu pjesmicu kao igru mame i djeteta gdje se oni riječima ustvari hrane. Znaš da se za neke stvari koje nas vesele kaže da su nam duševna hrana. Šta bi bila tvoja duševna hrana?

- Cuke!

- A meni ovi razgovori s tobom.

 

Sutra čitajte – Dan 5: Nije malo što je malo

Prethodnog dana čitali smo – Dan 3: Ja, ja, ja

Najnovije

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Samo u BiH, ali malo izvan, a cijena prava sitnica

Fontoplumo

Nusret Ahmetović, nastavnik tehničkog u Osnovnoj školi Musa Ćazim Ćatić

Kabinet zdravog razuma

Nenad Veličković

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

3C + 4S = 0

Fontoplumo

Uloga Vijeća roditelja u promjenama u obrazovanju

Glava u pijesku

Savka Skarić

Uz novogodišnju čestitku maturantima

Usudite se znati i osloboditi se autoriteta

Smiljana Vovna