Obrazovna politika

Komentar

Preduniverzitetsko obrazovanje, what the facts

Nenad Veličković

08.07.2019

Zašto inicijativa o osnivanju nove javne ustanove predstavlja pragmatično političko rješenje, ali stručno i etički šlampav odgovor na krizu PPZ KS.

Ilustracija: Everett Collection / Shutterstock.com

Na sjednici Skupštine Kantona Sarajeva zakazanoj za 15. juli 2019. planirano je usvajanje Odluke o osnivanju Javne ustanove Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo.

Odluka je problematična na više načina, i odgovorni zastupnici trebali bi glasati protiv nje.

Najprije, sam naziv instituta bezrazložno je određen visokoškolskom perspektivom; ostavlja utisak da je cjelokupno opšte i javno obrazovanje, najvećim dijelom obavezno, u funkciji univerzitetskog. Kad bi se, recimo, neki institut o visokoškolskom obrazovanju nazvao Institutom o postsrednjoškolskom, možda bi pokondirenost naziva bila očitija.

Daleko je, međutim, važnija od naziva suština. Šta je, odakle je, s kojeg je marsa na dnevni red Skupštine pao taj institut?

Obrazloženje, pisano s iritantno mnogo jezičkih i logičkih grešaka, otkriva naivan politički manevar. Ideja je predlagača, a nije baš jasno koga tačno, potpisnika prijedloga premijera Forte ili ponovo anonimnog Ministarstva ili nekog trećeg, da se postojeći Pedagoški zavod ukine i zamijeni ovom instalacijom.

Nažalost, a bogami i na sramotu predlagača, uvjerljivog opravdanja za ovu rokadu nema. Naime, izjava da PPZ nema svojstvo pravnog lica, da nije u potpunosti odgovorio na dinamične potrebe obrazovnog sistema, u kojoj se potom subjekt prebacuje iz jednine u množinu (sic!) – Prestali su obavljati svoj osnovni zadatak, stručni nadzor nad radom odgojno-obrazovnih ustanova i radnike, primjenu nastavnih planova i programa te se posljednjih godina bave samo organizacijom stručnih ispita i organizacijom takmičenja na kantonalnom nivou. Čak je analiza godišnjih programa rada škola prepuštena OSCE-u po zahtjevu prethodnog ministra. Pored toga, dosadašnji Prosvjetno-pedagoški zavod ima negativnu percepciju u obrazovnoj i široj društvenoj javnosti. U prošlom mandatu ministra bilo je prijedloga da se Zavod ukine. Međutim, ova institucija ima izuzetan društveni značaj kao krovna organizacija u predunverzitetskom obrazovanju, jer bi trebala pratiti rad i biti podrška predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, obrazovanju odraslih, kako javnim tako i privatnim. Stoga je potrebno osnovati novu ustanovu, koju bismo nazvali JU "Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja". Razlog za takvu transformaciju ogleda se i u činjenici da je usvajanje Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i Zakona o srednjem obrazovanju u Kantonu Sarajevu najavljeno da će se status Prosvjetno-pedagoškog zavoda i njegov rad urediti posebnim zakonom. – napisana je sasvim u duhu dosadašnjih dugogodišnjih obrazovnopolitičkih ubleha.

Šta nam predlagač Odluke govori: da se jedna institucija od izuzetnog značaja (PPZ), koju su Ministarstvo i Vlada i Skupština godinama devastirali, ne može popraviti, nego da je sada jedino rješenje da se ona zamijeni drugom. Zašto je devastirana? Ne znamo? Ko je devastirao? Ne znamo? Ko je analizu prepustio OSCE-u? Ne znamo. Zašto? Ne znamo? Kakvo je istraživanje prethodilo ovim zaključcima? Ne znamo. (Tj. znamo: nikakvo.)

Ukoliko, dakle, aktuelna kantonalna vlast želi da uvjeri javnost i svoje birače da se u polju obrazovnih politika razlikuje od svojih prethodnika, morala bi na drugi način prilaziti problemima i rješavati ih. Možda su njeni kadrovi, ušavši u to polje, otkrili (toplu vodu) činjenicu da se njeni ideološki neistomišljenici ne nalaze samo u skupštinskim klupama, gdje se mogu nadglasati, nego i na radnim mjestima unutar ministarstava, gdje im se, izgleda, ne može ništa. Pa su smislili da ih sa tih mjesta odstrane ukidajući ih i osnivajući nova. Ukupno se predviđa, prema fiskalnoj procjeni, zapošljavanje 21 osobe, za šta je potrebno godišnje 675.300 KM. (A u šta nije uračunat trošak upravnog odbora od pet članova, kojeg će imenovati Skupština.)

Ovakav politički pragmatizam dovešće, dakle, u instituciju od izrazitog društvenog značaja novu garnituru uhljepčika, za koje će i ponovo jedini opipljiv kvalitet biti stranačka podobnost. Jer se očito niko ne želi baviti pitanjem učinaka i odgovornosti zaposlenika u ministarstvima.

Protivno retorici u predizbornim kampanjama, očito da to ne namjerava ni vladajuća koalicija, koja po obrazovnom polju gazi oprezno kao po minskom.

Najnovije

Akademska sebičnost

Oksimoron koji zorno oslikava stanje nauke i visokog obrazovanja u BiH

Samir Lemeš

UNSA

Upis u sudijskoj nadoknadi

Marko Ban

Izručenje bez osnova kao osnov za dobre prijateljske odnose

Irhad Suljić

Komentar

Plod stručne, intelektualne i moralne inercije

Nenad Veličković

Mit iznad nauke

Nastavnici istorije u sjeni istorijskog falsifikata

Saša Buljević